– Zašto je Bog poslao toliko religija?
Dragi brate/draga sestre,
Vjerovati u Allaha znači vjerovati u Njega onako kako se On sam predstavlja u objavama koje je objavio.
Među tim objavama, Kur’an je, bez sumnje, knjiga koja najobuhvatnije, najsuštinski i najdetaljnije govori o božanskim atributima, knjiga koja je zaštićena od iskrivljivanja i pod Allahovom je zaštitom.
Naravno, svaka predstava o Bogu koju Kur’an ne prihvaća je nevaljala.
I politeisti iz plemena Kurejš su u svojim zamislima verovali u jednog Boga, a kipove koje su obožavali smatrali su posrednikom za dolazak do Njega. I oni koji su obožavali sunce, mesec i zvezde su imali slično pogrešno shvatanje Boga.
Po vlastitom nahođenju.
-predviđanje-
Čak i ako vjeruje u postojanje sile koja je stvorila svemir, nemoguće je da točno vjeruje u sve njene atribute. Uostalom, čak i filozofi, koji se u čovječanstvu smatraju zvijezdama u pogledu razuma, nisu imali točno shvaćanje vjere u Boga. U tom pogledu, poznati po vjeri u Boga…
Dekart, Paskal, Njutn, Lajbnic
čak i kod takvih filozofa postoje pogreške u nekima od Njegovih atributa. Imam Rabbani je optužio filozofe koji tvrde da sami, bez oslanjanja na podatke objave, mogu saznati istinu, da su budale.
To je samo jedna strana priče.
Drugi važan aspekt je:
Šest osnovnih temelja vjere u islamu
– od cijelog vjerovanja
– činjenica da su neizostavni dio cjeline.
Ne verovati u jedan od tih temelja znači negirati i ostale. Jer mi poznajemo Allaha kroz Kur’an i verujemo u Njega onako kako je Kur’an propisao. Kao što je nemoguće da neko ko ne veruje u Kur’an veruje u Allaha na ispravan način, tako je nemoguće da veruje i u ostale temelje vere. Jer Kur’an je i njihov izvor.
Isto vrijedi i za Poslanika (s.a.v.s.). S jedne strane, vjerujemo u Kur’an gledajući u čuda koja sadrži, a s druge strane, vjerujemo u Poslanika Muhammеda (s.a.v.s.) gledajući u njegovu ličnost i osobinu, u osobu koja je bila negramat, ali je bila ukrašena stotinama čudesnih znakova. Ne vjerovati u jedno od toga znači ne prihvatiti sve uvjete vjere. Jer vjerovanje u ahiret, meleke, druge poslanike i nebeske knjige je moguće samo zahvaljujući vjeri u Kur’an i Poslanika. Ako ne vjerujemo u njih, nikada nećemo moći vjerovati u ove.
Za osobu koja istinski vjeruje u Allaha, nužno je da upozna Njegove zapovijedi i zabrane, da prema tome uređa svoj život, da sazna što Mu se sviđa, što ne sviđa i da se prema tome prilagodi. Jedini put da se to nauči je Kur’an i učenja proroka Muhameda (s.a.v.s.).
Zbog toga, svaka osoba koja čuje poruke islamske religije dužna je istražiti tu religiju i, koristeći svoj razum, vjerovati u nju. Osoba u takvoj situaciji ne može se spasiti samo vjerom u Allaha, čije postojanje vjeruje po vlastitom nahođenju.
***
Postoje mnoge mudre razloge zašto su religije, od Adema (a.s.) do Muhammeda (s.a.v.s.), bile poslane u različitim vremenima. Jedna od najvažnijih je ta što su ljudi u različitim vremenima bili na različitim razinama i imali različita znanja.
Čovječanstvo je u jednom smislu poput obrazovne ustanove. Bilo da je prethodna knjiga iskrivljena ili ne, u vremenima kada mudrost Božja to smatruje prikladnim, dolaze različite knjige, različita božanska zapovijedi.
Sve knjige su, u pogledu osnovnih načela vjere, koje su temeljni ciljevi prave religije, kakvu je Bog zamislio, ostale nepromijenjene. Razlika je u tome što su u skladu s razumijevanjem svake ere, korišćeni su različiti stilovi, davani su različiti opisi i pružani su različiti detalji. Iako se radi o istoj lekciji matematike, lekcija za učenike osnovne škole i lekcija za studente univerziteta će se naravno razlikovati po stilu, opisu i detaljima.
Iako su osnovni principi vjere u religijama isti, prilagodba šerijatskih propisa i postupaka, poznatih kao “furuat”, prema uvjetima vremena je nužnost mudrosti. Kao što se zimska odjeća razlikuje od ljetne, tako se i šerijatska odjeća koju religije propisuju ljudima razlikuje.
Islam je u sebe uzeo neka univerzalna načela iz Tore, čija primjenjivost traje do Sudnjeg dana, dok je ona načela čija primjenjivost je istekla, stavio sa strane.
Prijašnji proroci su bili poslanici samo onim zajednicama u kojima su živjeli, a ne cijelom čovječanstvu. Međutim, Poslanik Muhamed (s.a.v.s.) je, kao posljednji prorok, poslan cijelom čovječanstvu i džinima, u sva vremena do Sudnjeg dana i na sve krajeve svijeta.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
