Je li ova dva prizoruista istinita?
a) Dok je Abdulkadir Geylani (ks) sa svojom zajednicom u hramu izgovarao zikr (spominjanje Boga), znatiželjni nevjernik, želeći vidjeti što rade, zaviri u hram kroz prozor. Pomisli: „Sigurno ću naći neku grešku da je ispričam drugima.“ Ali ne vidi ništa osim zikra. U očaju ide kući i zaspi. U snu ga ispituju i shvati da je zbog svog života završio u paklu. Dok ga zebanije vode u pakao, iznenada vidi Abdulkadira Geylanija (ks). Geylani (ks) kaže: „Njegovu glavu ostavite nama, jer je on u našu skupštinu glavu uvrstio.“ Probudi se u velikom strahu i uzvikuje. Kad shvati da je to bio san, malo se smiri. Sa slomljenom radošču trči da nađe Geylanija (ks). Susretnu se na putu. Čim je čovjek htio progovoriti, Geylani (ks) mu reče: „Da si uvrstio cijelo tijelo, a ne samo glavu, spasili bismo i tebe.“ Čovjek se pred ovim čudom obraća vjeri. Postaje musliman i postiže spasenje.
b) Jednog dana, pijani čovek je izašao iz krčme i dok je išao kući, čuo je glasove zikra. Nije znao šta je zikr, pa je iz radoznalosti otišao tamo odakle je dolazio zvuk. Uproširio je glavu kroz prozor. Vidio je da su učenici Hadžeta Abdulkadira Geylanija okupljeni, obavljaju zikr, razgovaraju i govore o Allahu. Pogledao je i pomislio: „O, Bože, kakvi su to divni ljudi!“ Otišao je kući i tamo umro. Sutradan su ga pokopali. Anđeli su rekli: „Odvodimo ga u pakao.“ Gaus-i-Zaman Abdulkadir Geylani je pitao: „Kuda ga vodite?“ Oni su odgovorili: „Ovaj čovek je užasan, njegovo mesto je samo u vatri.“ Gaus-i-Azam je rekao: „Neću dati glavu, šta god da uradite sa telom. Jer ta glava, ta oči su sa ljubavlju gledale moje učenike.“ „Oči koje su sa ljubavlju i naklonjenošću gledale moje učenike, vatru neće spaliti. Neću dati glavu, ali šta god da uradite sa ostatkom, to me ne zanima.“ „Gaus, pa zar je to moguće? Glava na jednoj strani, telo na drugoj?“ „Pokažite to Allahu.“ „O, Bože, šta da radimo sa ovim mrtvima?“ Allah je rekao: „Gde je glava, tu je i telo. Stoga, nije važno ko smo, nego sa kim smo. I moramo dobro izabrati koga volimo, a koga ne. Moramo odlučiti na ovom svetu gde i sa kim želimo biti u onom svetu.“
[U onom svetu, čovek će biti sa onima koje je volio na ovom svetu… Pogledaj one koje voliš, i videćeš gde ćeš otići u onom svetu!]
Dragi naš brat,
a) Nismo pronašli nikakve informacije o tome je li ova priča istinita.
b)
Ova priča je slična prethodnoj. Neki su je malo detaljnije opisali i ukrasili te nam je prenijeli. Mi nismo naišli na nikakvu ocjenu koja bi vršila korekciju ove priče.
– Međutim, ako pogledamo opće principe Kurana i Sunneta u islamu, čini se da je potvrđivanje ovih priča prilično malo vjerojatno.
„Istina je da Allah ne prihvata da Mu se pridružuje partner“
(koji su umrli kao politeisti i nevjernici)
nikada neću oprostiti.”
(Nisa, 4/48)
Dok postoje jasni izrazi u Kur’anu i slični, nije ispravno razmišljati drugačije. Allah ne bi poništio svoju jasnu riječ radi milosti nekog svetog čoveka. U prvoj priči se kaže da je povjerovao, i da li će nakon ulaska u grob snositi kaznu ili ne, na kraju će otići u raj. Onima koji u grob ulaze bez vjere nikada nema spasenja.
U pitanju,
„Dakle, važno je ne s kim smo, nego s kim smo zajedno…”
izraz je pogrešan i sklon zloupotrebi. Jer u hadisu stoji:
“Čovjek je s onim koga voli.”
znači:
„Onaj koji voli, nakon što dokaže svoju ljubav voljenoj osobi, bit će s njom.“
Ljubav se ne izražava riječima, nego se živi.
Reci: Ako volite Allaha, slijedite mene, pa će vas i Allah voljeti.
(Al-i İmran, 3/31)
u stihu koji glasi
potraživanja ljubavi lišenog vjere i djela
Navedeno je da to nije točno.
Uostalom, i izraz u ovom hadisu nam mnogo govori:
Prema predaji, Rabiatu’l-Eslemi je Poslaniku Allahovom rekla da želi biti njegov prijatelj i susjed u ahiretu, a Poslanik Allahov joj je odgovorio:
“I ti mi pomogni u tome, mnogo se klanjaj/molitvu obavljaj.”
(Muslim, Salat, 489).
Čak i Poslanik ne može dati garanciju osobi bez vjere i dobrih djela.
Oni koji zaista vole Abdulkadira Geylanija, vjeruju u njegovu vjeru i djela –
u skladu sa svojom snagom/moći
nastoji da bude dio zajednice. Ako je njegova ljubav potvrđena praksom i ako je sa vjerom, koja je jamstvo te ljubavi, ušao u grob, onda nema ničeg pogrešnog u mišljenju da će ga Šah-ı Geylani zagovoriti.
Stoga, istina o tome bi trebala biti sljedeća:
„Da bismo se spasili u ahiretu, prije svega ćemo gledati tko smo; tj. jesmo li živjeli muslimanski život, jesmo li stekli osobnost vjernika. Zatim ćemo gledati s kim smo; tj. jesmo li bili uz vjernike ili bezbožnike; jesmo li bili uz one koji vole Allaha, proroka i islam, ili uz one koji ih ne vole.“
– Ne bih ovo predugo objašnjavao, najispravnije bi bilo prepustiti riječ stručnjaku za ovu oblast / Hazret-i Bediüzzamanu:
“U čovječanstvu, u većini slučajeva, postoji želja, u manjoj ili većoj mjeri, za slavoželjom i samopromocijom, za pokazivanjem licemjernih postupaka pred javnošću i za zauzimanjem uglednog položaja u javnosti, što se naziva ljubavlju prema slavi. Čak i do te mjere da ga osjećaj ljubavi prema slavi potiče da žrtvuje svoj život za to.”
Za one koji su usredeni u ovozemaljski život, ova emocija je izuzetno opasna, a za one koji su usredeni u onostrani život, ona je izuzetno uznemirujuća.
; jer je i izvor mnogih loših moralnih osobina i najslabija strana ljudi.”
“Dakle:”
Uhvatiti nekoga i privući ga sebi; maziti taj osjećaj u njemu i tako ga vezati uz sebe, a pritom ga i pobijediti. Ono što me najviše brine u vezi s mojim braćom je mogućnost da ateisti iskoriste tu njihovu slabost. Ovo me jako brine. Na taj način su privukli neke moje nesretne, neiskrene prijatelje i ugrozili ih duhovno.”“O, jadnici!”
‘Naša srca su s Učiteljem.’
misleći da su sa svojim stavom bezopasni. A zapravo, čovjek koji jača struju ateizma i podleže njihovoj propagandi, a možda i ne znajuć, je u opasnosti da bude iskorišten u špijunažu.
‘Srce mi je čisto. Vjeran sam zanatu svoga učitelja.’
To je slično kao kad netko, dok moli, ne uspije zadržati vjetar u trbuhu, pa izađe; dogodi se nečistoća.
‘Molitva je prekinuta.’
kada mu se to kaže, on kaže: “Zašto bih poremetio svoj namaz, moje srce je čisto…”.
(vidi Mektubat, str. 412)
Štoviše,
“Ne treba se rukovoditi snovima”
taj princip je vrlo značajan upravo u ovakvim situacijama.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
