– Jesu li informacije koje ću navesti u nastavku točne? Informacije su sljedeće:
– Informacije koje ćemo vam pružiti svjedoče o tome da je ljudska povijest svjedočila mnogim čudnim i potresnim događajima. Jedan od tih poučnih događaja je pismo napisano 700 godina prije rođenja našeg proroka. Ovo pismo napisao je kralj Jemena Tubba, zapečaćeno zlatnim pečatom i poslano proroku Muhamedu (s.a.v.).
– Pa, kakva je bila priča oko tog pisma i što se dogodilo? Ukratko ću vam izložiti ovu poučnu priču:
– Posljednji prorok kojeg Židovi očekuju
I židovski i kršćanski teolozi, oslanjajući se na pojedine stihove iz Tore i Evanđelja, oduvijek su govorili o dolasku proroka po imenu “Ahmed” u arapskom području. Ovo znanje se prenosilo s generacije na generaciju. Čak se zna da se značajan dio Židova nastanio u Medini kako bi čekali dolazak posljednjeg proroka. Zbog toga je u Medinu došlo 400 židovskih učenjaka i tu su se nastanili. Neki od potomaka tih učenjaka su se kasnije, kao muslimani, nazivali “Ansar”. Dakle, među Ansarima su bili i oni koji su nekada bili židovskog porijekla, a koji su povjerovali u proroka Muhameda. U borbi proroka Muhameda (s.a.v.) su bili uz njega kao sahabi.
– Jemenski napadač koji je napao Medinu
Sedam stoljeća prije rođenja našeg Proрока, Tubba, vladar Jemena, krenuo je u pohod na Medinu. Po dolasku u Medinu, tamošnji židovski učenjaci razgovarali su s njim i upozorili ga da ne napada Medinu. Rekli su mu: “Medina je zaštićeni grad. Ne možeš je napasti.” Kao razlog naveli su informaciju da će se “Posljednji Prorok” nastaniti u Medini. Ova informacija privukla je Tubbinu pažnju. Dugo je razgovarao sa židovskim učenjacima i dobio informacije o budućnosti našeg Proroka. Bio je toliko impresioniran da je čak sagradio kuću u Medini za našeg Proroka. Onim koji su mu dali informaciju, dao je po jednu kuću i robinju. Zatim je napisao dugačko pismo. Pismo je zapečatio zlatnim pečatom i povjerio ga onome od tih učenjaka u koga je najviše povjeravao.
– Tubbin testament
Kad je Tubba uručio ovo pismo, ostavio je sledeću volju: Ne znam u kom veku će se taj prorok roditi. Svaki od vas neka ovo pismo preda svome detetu. Ovo pismo, koje će se prenositi iz generacije u generaciju, sigurno će stići do tog proroka.
Tubba se vratila u Jemen nakon što je uručila pismo. Ali srce i misli su joj ostali u Medini.
– Kako je Eyyüp Sultan dobio pismo?
Kaže se da je Ebu Ejjub el-Ensari (pravog imena Halid ibn Zejd), potomak jednog od tih učenjaka – ili pripadnik jedne od najplemenitijih porodica u Medini – dobio taj pismo. Pismo je prolazilo iz generacije u generaciju, iz ruke u ruku, i na neki način dospjelo je do Ebu Ejjuba. Ebu Ejjub je čuvao to pismo. Kada je čuo da se Poslanik kreće iz Meke u Medinu, uzrujao se i shvatio je da je osoba spomenuta u pismu Poslanik. Dajeći pismo jednom od svojih pouzdanih ljudi, Ebu Lejli, rekao je: “Krećite. Uhvatite Poslanika na putu. Predajte mu ovo zapečaćeno pismo. Tako ćemo ispuniti našu dužnost.” Ebu Ejjub (ra) naravno nije znao da će Poslanik biti njegov gost kada je poslao ovo pismo.
– Tubbaovo pismo je u rukama našeg Proroka
Abu Lejla, stanovnik Medine, krenuo je na put da dostavi pismo našem Poslaniku. Abu Lejla, pouzdan pripadnik plemena Sulej, sustigao je Poslanika na putu prema Medini, prije nego što je on stigao u Medinu. Na putu je sreo Hadžera Abu Bekra i započeo razgovor s njim. Još nije spomenuo svoje ime, odakle je došao i zašto je došao. Vidjevši ih kako razgovaraju, Poslanik (s.a.v.s.) pozvao je Abu Lejlu po imenu: “Jesi li ti Abu Lejla?”
Abu Lejla, u čudu, odgovori: “Da”. Poslanik (s.a.v.s.) nastavi: “Daj mi pismo koje mi je Tubba napisao”. Abu Lejla se još više začudi. Rekne Poslaniku: “Kako me poznaješ, odakle znaš moje ime? Kako znaš ovo tajno pismo?” Poslanik (s.a.v.s.) mu odgovori: “Ja sam Allahov Poslanik. Ja sam Muhammed”. Abu Lejla predade pismo Poslaniku. Poslanik ga dade Abu Bekru da ga pročita. Abu Bekr otvori pečat i pročita pismo.
– Informacije iz Tubbinog pisma
Sedam stoljeća stara poruka, koju je Tubba napisao 200 godina prije naše ere, glasila je: “Svjedočim da je Muhamed Allahov prorok. Ako mi Bog da života i ako ga stignem, bit ću mu pomoćnik ili rođak. Bit ću uz njega. Borit ću se protiv njegovih neprijatelja i olakšat ću mu teret.”
Pismo se odnosilo na vjeru kralja koji je živio sedam stoljeća ranije. Kolika je razlika između stanja Abu Leheba i njemu sličnih, koji nisu vidjeli ono što je bilo pred očima, i ovog čovjeka koji je sedam stoljeća ranije vidio Poslanika! Tubba je sedam stoljeća ranije proglasio svoju vjeru.
Dobro došla, Tubba! Ona je muslimanka.
Nakon što je pročitao ovo pismo, Poslanik (s.a.v.s.) je rekao: “Ne vrijeđajte Tubbu. Ne psovajte ga. On je vjernik. Mir tebi, Tubba. Dobrodošao među nas.” (Semhudi, Vefaul Vefa, I, 188-189; Ibn Kuteybe, el-Mearif; Ibn Asakir, III, 334-335)
– Tko je sagradio kuću Eyyupa Sultana?
Kao što je čudna igra sudbine, kuća Eyyupa Sultana, u kojoj je Poslanik boravio kao gost u Medini sedam mjeseci, bila je kuća koju je Tubba sagradio za našeg Poslanika sedam stoljeća ranije. Poslanik će boraviti u kući sagrađenoj sedam stoljeća prije njega, a da o tome ne zna. Viši Bog ima toliko čudnih i mudrih djela, koji ljudski plan ili projekt bi mogao to izračunati?
Dragi naš brat,
Na ovo pitanje se može odgovoriti iz nekoliko perspektiva:
1.
Tübb’a
titula; osnovana u Južnoj Arabiji 115. godine p.n.e.,
“Himjeriti / Himjeriti su”
Tubbale su titula najmoćnijeg kralja, poznatog i kao država Himjeri, kome su se podčinjavali i kojim su vladali manji lokalni kraljevi, podređeni državi. Država Himjeri, osnovana 115. pr. n. e., pala je 525. n. e. Dakle, ova država je postojala 640 godina.
Kraljevstva, ostatci raspadnutog carstva, su postojala sve do vremena Proroka Muhamed (s.a.v.s.).
Tübb’a
“Sultan sultana”, “sultan kojeg svi slušaju”
što znači (1).
2. Najpoznatiji Tubba iz Himjara je Abu Kerb Tuban Es’ad.
Prema Ibn Hišamu, koji citira Ibn Ishaka, Tubba’ Abu Kerb Tuban Es’ad je sin Kuli Keriba, koji je prije njega vladao Jemdenom. Prema istom Ibn Hišamu, isti Tubba’ je za vrijeme svoje vladavine došao s vojskom da osvoji Medinu, borio se s stanovnicima Medine i naposljetku, saznavši da je grad mjesto hijre (emigracije) Posljednjeg Proroka, odustao od osvajanja, sklopio sporazum s stanovnicima Medine i napustio grad, odlazeći u Mekku.
U povijesnim zapisima nema mnogo informacija o Tubbama. Čak i njihov broj nije sasvim jasan. Spominje se devet, trinaest, šesnaest, dvadeset šest, pa čak i sedamdeset Tubba.
Prema jednom nalazu,
Tuba Abu Kerb Es’ad,
U kasnom 4. stoljeću osvojio je srednju Arabiju, Nejd i Tihamu.
Vrlo je vjerojatno da je Tübba posjetio Medinu u to doba.(2)
3.
Poslanik Muhamed (s.a.v.s.) spominje Tubba’ Es’ad el-Himyeri u dva hadisa zabilježena u djelu Ahmeda ibn Hanbela “Müsned” (5/340). Ti hadisi glase:
“Ne psovite Tubbu,
(ne govore negativno o njemu/njoj/njima),
jer je postao musliman”,
“Ne vređajte Es’ada el-Himjeri, jer je on bio taj koji je prvi obukao Kaabu u njenu prvu haljinu.”
(3)
Ako se obrati pažnja, Mečki i Medinski sahabi su povremeno spominjali Tubbu, koji je sa svojom vojskom dolazio u Medinu. Poslanik je morao reći ove riječi da bi ih upozorio na dvije stvari.
Dakle, i Poslanik je, kao stanovnik Mekke, bio upoznat s temom “Tubbā” koji je došao u Medinu, ili je o tome bio obaviješten putem objave ili inspiracije. Zanimljivo je da se oba objašnjenja o tome nalaze u Musnedu, pouzdanom izvoru hadisa.
Dva hadisa zabilježena u Musnedu su najpouzdanija među ostalim historijskim zapisima.
Međutim, dok se Poslanik (s.a.v.s.) spominje o njegovom obraćenju na islam i o tome što je prvi put pokrio Kaabu, ne spominje da je ostavio pismo stanovnicima Medine. Po našem mišljenju…
Da je to bilo tako, Poslanik bi o tome govorio.
Tema prvog prekrivanja Kaabe od strane Tübba spominje se i u klasičnim islamskim povijesnim izvorima i u kasnijim djelima.(4)
4. Tubba Es’ad,
Budući da je bio taj koji je prvi oblačio Kaabu, sigurno je i u Mekku došao. O tome postoje informacije u povijesnim izvorima.
Prema Ibn Ishaku i drugim historijskim izvorima, Tubba je htio ući u Mekku sa svojom vojskom kako bi srušio Kaabu i osvojio zlato, rubine i smaragde koji su se tamo nalazili. Međutim, kada se razbolio od vjetra koji je poslao Allah, odustao je od te namjere. Nakon toga je obavio tavaf oko Kaabe, ponudio joj darove, oblačio je, priredio je Mekkanima gozbu u Haram-u i nakon šest dana boravka u Mekki napustio je grad i vratio se u Jemen. (5)
5. Tema ostavljanja poruke stanovnicima Medine:
Je li Tubba’ Esad el-Himyeri (ili neki drugi Tubba’ za kojeg se priča da je došao u Medinu) ostavio Medinčanima pismo kada je bio u gradu, u kojem je izjavio da vjeruje u Posljednjeg Proroka i zamolio ga za zagovor u onom svetu?
Ali b. Abdullah es-Semhudi, rođen u gradu Semhud u Egiptu (rođen 844/1440 – umro 911/1550), u svom djelu “Vefâu’l-Vefâ bi Ahbâr-ı Dâr-ı’l-Mustafâ”, koje se sastoji od osam poglavlja i posvećeno je Medini, spominje jednu priču o ovom događaju, za koju smo, koliko smo mogli utvrditi, pronašli u hadisima i knjigama islamske historije.
Prema tome:
Tuba, koji je stigao u Yesrib (Medinu) 700 godina prije Hidžre, sazavši da će budući Poslanik emigrirati u Medinu, sagradi kuću u Medini za tog budućeg Poslanika, u kojoj je živio Abu Ejjub el-Ensari, i napiše pismo tom budućem Poslaniku. U pismu izražava vjeru u budućeg Poslanika i moli ga da ga zagovara na Sudnjem danu.
Prema Semhudi, ovo pismo je prolazilo iz generacije u generaciju i na kraju dospjelo do Ebu Ejjuba el-Ensarija. Tokom Hidžre, Ebu Ejjub je pismo uručio Poslaniku. Kada je pismo pročitano Rasulu, on je rekao: “Dobrodošli, o pravedni brate.” (6)
Mezudi, koji je umro 956. godine po Hrišćanskoj eri, spominje predanje o tome da je Tubba Abu Kerb Esad vjerovao u Poslanika 700 godina prije nego što je on bio poslan. Međutim, ne spominje pismo niti kuću.(7)
Ibn Kuteybe u svojoj knjizi “el-Meârif” spominje predanje o istoj osobi koja je vjerovala u Poslanika 700 godina ranije, a zatim u svojoj knjizi objavljuje osmokrštenicu u kojoj se navodi da je Tübba’ Ebu Kerb Es’ad vjerovao. (8)
Ibn-i Kuteybe ne spominje ostavljanje kuća i pisama.
U vezi s pismom čije postojanje se spominje i kućom koja je sagrađena u Medini za budućeg proroka.
to dovodi do nekih pitanja:
– Zašto se u prvim klasičnim povijesnim izvorima koji spominju život Poslanika, grad Medinu, hidžru, Ebu Ejjuba el-Ensarija i Tubbu ne spominju kuća i pismo?
– Semhudi, rođen u sredini 15. stoljeća i umro na početku 16. stoljeća, na temelju kojeg izvora govori o ovoj temi?
– Semhudi je rođen 818 godina nakon hidžre i umro 911 godina nakon hidžre. Kakvi su -ako postoje- jaki i pouzdani izvori informacija o pismu i kući u Medini? Kako je došao do tih posebnih informacija i kako je utvrdio njihovu istinitost?
– Zašto o ovom prenosu ne pišu prve klasične islamske historijske knjige?
– Zašto se u hadisima o Medini i hidžri ne spominju kuća i pismo?
–
Zašto Abu Ejjub, Poslanik i ostali pratileci ne bi spomenuli tako važnu temu?
Budući da ne možemo naći uvjerljive odgovore na takva pitanja, tema pisma i kuće je vrlo uvjerljiva, zadovoljavajuća i
to se ne smatra prihvatljivim.
S druge strane, Semhudi ne precizira koji je Tubba došao u Medinu. Tubba Es’ad Himyeri, koji je došao u Medinu, je onaj čiji je pohod na srednju Arabiju i Nejd datiran u kraj 4. stoljeća. Stoga je nemoguće da između njega i Poslanika Božjeg (s.a.v.s.) prođe 700 godina.
Ponovno, kako je moguće da pismo, za koje se tvrdi da je napisano 700 godina ranije, napiše kralj države osnovane 115. pr. n. e. u 200. pr. n. e.?
U ovom slučaju postoje značajne prepreke, sumnje i nedoumice koje nas sprečavaju da donesemo konačnu odluku o pismu i kući koja je sagrađena.
Ukratno, ovo je tema koja zahtijeva obuhvatnu literarnu pretragu i temeljito istraživanje. Zbog toga
“Naš konačni stav po ovom pitanju je…”
ne možemo reći.
Izvori:
1) Za detaljnije informacije o ovoj temi, vidi: Ibn Ishak, Muhammed b. Ishak, Sîretü Ibn-i Ishak, Hayra Hizmet Vakfı, Konya 1981, str. 29-33, br. 35-39; Ibn Hišam, Abdulmelik b. Hišam, Es-Sîretü’n-Nebeviyye, I-IV, Dâru’l-Fikr, Bejrut 1981, I, str. 14-24; Ibn Hišam, Abdulmelik b. Hišam, Život proroka Muhammada (Es-Sîretü’n-Nebeviyye), prev. İzzet Hasan- Neşet Çağatay, TTK Yayınları, Ankara 1992, str. 13, 14-17; Mesudi, Hüseyin b. Ali, Mürûcu’z-Zeheb, I-IV, Dâru’l-Kütübi’l-İlmiyye, Bejrut, I, 65; II, str. 80-83, 95, 121, 135; Hitti, K. Philip, Povijest političkog i kulturnog islama, I-IV, prev. Salih Tuğ, Boğaziçi Yayınları, Istanbul 1980, I, 88-91, 94-102; Hasan Ibrahim Hasan, Povijest islama, I-VI, prev. İsmail Yiğit i sur., Kayıhan Yayınları, Istanbul 1985, I, 40, 47-48; Sarıçam İbrahim, Prorok Muhammed i univerzalna poruka, Diyanet işleri Başkanlığı yayınları, Ankara 2004, str. 25-26; Harman Ö. Faruk, “Tübba'”, DİA, XLI, Istanbul 2012, str. 546.
2) vidi Ibn Ishak, str. 29 i sl. Ibn Hišam, Es-Sire, I, 16-18. Ibn Kuteyba, Abdullah b. Muslim, el-Me’ârif, prev. Hasan Ege, Şelale Yayınevi, Istanbul, 1978, str. 449, 452; Harman, “Tübba'”, DİA, XLI, str. 456.
3) Musned, 5/340; M. Hüseyin el-Ferah, el-Cedîd fî târîḫi devleti ve ḥaḍârati Sebeʾ ve Ḥimyer, San’a 1425/2004, I, 129, 147; II, 645-658. Više o tome da je bio musliman vidi se kod Ibn-i Ishaka, str. 33, br. 39; Diyarbekri, Muhammed b. Hasan, Târîhu’l- Hamîs, I- II, Müessesetü Şa’bân, Bejrut ty., I, 119.
4) Za nekoliko primjera na ovu temu, vidi: Ibn Hišam, Sirat, I, str. 14-24; Ibn Hišam, Život proroka Muhameda, str. 13, 14-17; Mesudi, II, str. 121, 135.
5) Za neke izvore o ovoj temi vidi: Ibn Ishak, str. 29 i sl. Ibn Hišam, Es-Sire, I, 16-18. Ibn Kutajba, el-Me’arif, str. 449, 452; Diyarbekri, I, 119; Mesudi, II, 12; Ibn Kutajba, str. 429.
6) vidi Semhudî, Vefâʾü’l-vefâʾ bi-ahbâri dâri’l-Mustafa (izd. Kasim es-Samerraî), Bejrut 1422/2001, str. 340-342.
7) vidi Mesudi, 1/65.
8) vidi Ibn Kuteybe, el-Maʿârif (Ukkâşe), str. 43, 450.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
