– Prema današnjim zakonskim propisima, imovina stečena za vrijeme braka se u slučaju razvoda dijeli jednako između supružnika. Dakle, ako muž nakon braka kupi kuću vlastitim novcem, u slučaju razvoda se ta kuća dijeli na pola, 50% za svaku stranu. Je li ovo dijeljenje u skladu s islamskim propisima?
– Ženi se u sklopu bračne ceremonije ionako isplaćuje miraz. Je li to što žena, prema zakonu, postaje suvlasnica muškog imetka u skladu s vjerskim pravom?
Dragi naš brat,
Vjernici se drže ugovora i obveza. Bračni parovi,
“Sva imovina stečena nakon ovog datuma je zajednička imovina.”
Ako su sklopili takav ugovor, imovina je zajednička. Ako takvog ugovora nema, ono što svako od njih zarobiše pripada samo njemu, ali muškarac je dužan da obezbedi egzistenciju porodice.
U islamu je privatno vlasništvo temeljno načelo.
Dakle, u obitelji ne postoji zajednica imovine, nego princip odvojenosti imovine. U obitelji, svako odraslo i sposobno dijete, supruga i suprug, ima pravo na ono što zarade i steknu. U tom kontekstu, novac koji žena zaradi ili imovinu koju dobije nasljeđem ili na drugi način, u potpunosti je njeno vlasništvo. Svako ima pravo i ovlast da raspolaže svojom imovinom kako želi za života. Muškarac nema pravo na imovinu žene. Muškarac nema pravo raspolažanja imovinom žene, osim ako mu žena to sama ne dozvoli. Međutim, ako žele, mogu slobodno i po vlastitoj volji sklopiti zajednicu imovine. Ukratice, ni žena ni muškarac nemaju pravo bez dozvole drugog supružnika da se miješaju u imovinu i novac drugog supružnika.
S druge strane, u braku, muž je dužan pokriti sve normalne troškove žene. (Kur’an-ı Kerim)
(At-Talaq, 65/6)
U hadisima Poslanika Božjeg (s.a.v.s.) jasno je navedeno da je obaveza za hranjenje i odijevanje žene na mužu, te da muž treba hraniti i odijevati ženu onim čime se i sam hrani i odijeva. Muž ne mora biti bogat da bi bio obavezan pokrivati troškove svoje žene, niti žena mora biti siromašna. Iako je žena bogata, troškove pokriva muž. Obim i nivo ostalih troškova koje muž mora pokrivati uglavnom se određuju prema običaju i socijalnom položaju supružnika. Žena nema obavezu da sama, supruga i deca budu obezbeđeni, ali ako radi i zarađuje novac, troškovi za njenu porodicu su u vidu sadake.
Budući da je obaveza plaćanja alimentacije na mužu, to što žena nema obvezu raditi i osigurati si sredstva za život ne potiče je na rad.
Prema islamskom pravu, podjela imovine između supružnika u slučaju razvoda vrši se u skladu sa sledećim principima:
1.
Imovina koju su supružnici posjedovali prije braka ostaje u njihovom vlasništvu. Drugi supružnik nema pravo na tu imovinu.
2.
Uobičajeno je da muž tokom braka poklanja supruzi razne poklone. U slučaju razvoda, muž nema pravo da povrati poklone koje je dao supruzi.
(Mejdani, el-Lubab, II, 95)
Sve stvari koje je žena kupila vlastitim novcem ostaju u njezinu vlasništvu i u slučaju razvoda. Njezin suprug nema pravo da joj ih oduzme.
(Bilmen, Hukûkı İslamiyye Kâmusu, II, 148).
3.
U slučaju kućanskih predmeta čije kupovine nije poznato čijim novcem su kupljeni (muškarca ili žene) i oko čije pripadnosti u slučaju razvoda postoje nesuglasice, primjenjuje se sljedeće rješenje: kućanski predmeti namijenjeni isključivo muškarcima pripadaju muškarcima, a kućanski predmeti namijenjeni isključivo ženama pripadaju ženama. Ostali predmeti pripadaju muškarcima ako je muškarac u kućanstvu zaposlen.
(Bilmen, Hukûkı İslamiyye Kâmusu, II, 151).
Iako je pravni aspekt ove problematike objašnjen iznad, u slučaju razvoda nije religijski prihvatljivo da strane, potpuno zanemarujući zajednički život, ulaze u svađe oko podjele imovine. U ovim pitanjima bi trebalo postupati s tolerancijom, ne zanemarujući dobru volju i moralno ponašanje.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
