– Zar se u to doba nije moglo napraviti portret našeg Proroka?
– Da je to bilo službeno, ljudima bi sve bilo uvjerljivije.
– Takođe, postoji slika Alija, vidimo je kod Alevija, pa je li i to pogrešno?
– Ili je naslikan naknadno, prema opisu tipa?
Dragi brate/draga sestre,
Baš kao što se ne smije slikati slika našeg Proroka (s.a.v.s.), tako je i slika Alija (r.a.) u potpunosti plod mašte.
U vrijeme našeg Poslanika (s.a.v.s.) nije postojala navika crtanja portreta ljudi. Ne samo Poslanik (s.a.v.s.), nego ni ugledni pogani nisu imali portrete.
Naš prorok (s.a.v.s.) nije dozvoljavao crtanje slika.
Jer je društvo u Meki izrađivalo kipove za obožavanje, crtalo ih i smatralo ih bogovima.
Islam je, sa svojim vjerovanjem u jedinstvo Boga (tevhid), uklonio ovo višestoljetno zabludu. Da bi se spriječilo ponovno vraćanje ljudi u loše navike, naš Prorok (s.a.v.s.) je zabranio sve vrste slika, kipova, idola i slično.
“sa senkom-bez senke”
zabranio je njihovo prikazivanje.
Iz tog razloga.
“Da je postojala slika našeg proroka, bila bi uvjerljivija za neke ljude.”
tako da više nema potrebe za tim izrazom.
Vjera je, prije svega, stvar vjere i srca, a to znači vjerovati u ono što ne vidite/ne možete vidjeti.
Da li verujemo u Allaha, anđele, proroke i ahiret zato što im postoje slike?
S druge strane, nemoguće je naslikati našeg Poslanika (s.a.v.s.). Jer on ne staje u slike, ni u maštu, ni na platna. On se naslikava u srcu vjernika, zauzima vrhunac naše vjere.
Međutim, osobito su Sahabe, poput Alija, Hasana, Ebu Hale i Umme Mabe, tako lijepo opisali lik, izgled i fizičku ljepotu našeg Proroka da svako od nas, na temelju tih opisa, može u svojoj glavi, srcu i vjeri stvoriti savršen portret Proroka.
U povijesti islama
“Hilye-i Saadet”
Opisi lika Proroka Muhammada (s.a.v.s.) koje je dao Alij ibn Ebu Talib ukrašavaju naše domove u obliku prekrasnih slika.
Evo kako se u “Hilye-i Saadeti”, koja opisuje fizičke osobine našeg Proroka (s.a.v.s.), opisuje ljepota njegovog lica:
Naš prorok je bio izuzetno lijep, do te mjere da je oduzimao dah onima koji su ga vidjeli.
Glava mu je bila velika, ali vrlo uredna. Lice mu nije bilo ni punog, ni debelog, ni suhog, ni mršavog. Vršci obraza mu nisu bili ni mesnati, ni ulegli. U bijelilu lica crvenilo obraza je bilo vidljivo. Kad se znojio, nalikovao je ruži na kojoj su padale kapi rose.
Bila je blijeda; ni bijela kao kreč, ni tamna kao smola, nego sredina između toga, bijela s ružičastim sjajem, blistava i čista. S njene lica stalno je zračila svetlost. Bila je sjajna kao sunce, blistava kao mjesec.
Imala je široko i otvoreno čelo. Trepavice su joj bile guste i dugačke. Oči su joj bile crne, lijepe i velike. Imala je obrve u obliku polumjeseca. Prostor između obrva joj je bio otvoren, ali su joj obrve bile blizu jedna drugoj.
Njegove oči bile su od rođenja obojene kohlom. Bijelo u očima bilo je savršeno bijelo, a crno savršeno crno. U noći je vidio kao u danu. Djelo božanske ljubavi ponekad je uzrokovalo crvenilo u njegovim očima.
Zubi su mu bili sjajni poput bisera, bijeli poput oblaka, lagano razmaknuti, ne gusto, ne složeni jedan na drugoga. Dok je govorio, s prednjih zuba se širio sjaj, a kad se smijao, blagoslovljene usne bi se otvarale, rasprostirući svjetlost poput bljeskalice.
Nije imala ni prevelika ni premala usta. Obje usne su bile jedinstveno lijepe.
Njezin sjajni sjaj bio je blago valovit, nije bio tvrdi, niti kovrčavi, niti ravni, i mogao se sam od sebe podijeliti na dva dijela.
Imala je dug i vitak vrat, čist poput srebra. Bila je vitka i lijepa, i nikada prije nije stvoreno njezino sličilo.
Bio je prosječne visine za okruženje u kojem se nalazio. Nije bio ni prenisok, ni pretjerano visok.
Bog je u njoj spojio svu ljepotu čovječanstva.
Neka mu je salavat i selam od miliona ljudi…
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
