Dragi naš brat,
„Bog škrtiša!..“
to je neprihvatljivo, štetno za vjeru,
Jedna je od onih rečenica koje dovode onoga koji ih izgovori do propasti.
Takve izjave ponekad čujemo od ljudi koji ne razmišljaju o tome što govore, ne vagaju riječi i ne razmišljaju o posljedicama, koji samo tako, bez razmišljanja, glupo i nepromišljeno govore.
Navodno, on je to objasnio osobi kojoj je opisivao stupanj škrtosti, prema vlastitom shvaćanju.
“Vrlo škrt”, “Ni s kim se ne dijeli”, “Škrtina, škrtina.”
i
“Previše škrti.”
želi reći.
Ova izjava je toliko pogrešna, toliko grubi, toliko ružna i nepotrebna da bi se osoba, kad bi malo razmislila, odmah trebala shvatiti kakvu veliku pogrešku je napravila.
Prvenstveno kada pretjerujete u opisivanju nekoga s dobrim ili lošim osobinama.
„božanstvo“
Izricanje takvih izjava je izrazito opasno, suprotno vjeri, protivno uvjerenju i predstavlja oblik izražaja koji osobu vodi na rub nevjerstva.
Nikome, ni na koji način, nikada.
„božanstvo, božanska priroda i božanska moć“
ne smije se dati, ne smije se dozvoliti, ne smije se ući u takvu pogrešku. Uzvišeni Allah je sveti i čist u samoj svojoj biti. Njegovo pravo ime je…
„Bog“
Božansko ime nikada ne smije biti izgovoreno u bilo kojem kontekstu u odnosu na bilo kojeg čovjeka.
S druge strane, kada opisujemo stupanj škrtosti škrtog čovjeka,
Optužuje Boga da je škrt.
Dok se namjeravao nekome udariti šamar, pogodio je i ubio osobu pored sebe, počinivši ubojstvo.
Umjesto toga, kako bi se izbjegle takve potencijalne pogreške, svako se jutro provjerava stotine
„Suhbanallah“
kažemo, desetine
„Sübhaneke“
Čitamo molitvu.
Dakle, često.
„Bože moj, ja te oslobađam od nedostataka. Ti si daleko od svake vrste nedostatka i nedostataka i čist si.“
govoreći to, mi Boga proslavlјujemo, svetim ga smatramo, posvećujemo ga.
Ova riječ
(Slava Allahu)
To je za nas riječ hvale, ali i potpun i nepogrešiv izraz naše vjere u Allaha, te je to način da očuvamo našu vjeru. To je uvjerenje u vjeru koje sami sebi, vlastnoj duši, dajemo. To je prigovor, odbijanje, protivljenje šaputanju, sumnjama i zavodništvu đavola u nama.
Dakle, musliman se mora obratiti Allahu i ne smije dopustiti da takve opasne misli, a kamoli riječi, zauzmu mjesto u njegovom srcu.
Jer pripisivati Allahu skromnost,
–ne daj Bože–
Optužiti Allaha za škrtost, to je optužiti Allaha
“skrti”
To je izraz koji bi musliman trebao izbjegavati, jer je u suprotnosti s njegovom vjerom.
Kada Kur’an dotakne ovu temu, skreće pozornost na vrlo zanimljiv događaj. Ova izjava nije izgovorena od strane muslimana, nego od strane Židuna, to je izjava koja pripada Židunima.
Jevreji su, po prirodi, načinu života i stilu života, bili izuzetno škrti, nisu htjeli nikome pružiti ni najmanju pomoć i stalno su težili ka gomilanju bogatstva, pa su svoje osobine pripisivali Allahu.
„Židovi su rekli: ‘Bogova ruka je skučena.’ Neka budu im ruke vezane, oni koji to kažu! Neka su prokleti! Bogova obje ruke su otvorene; On daje koliko god hoće.“
(Al-Maida, 5/64)
Razlozi za objeljenje ovog ajeta su dvojaki:
Muhadžiri, koji su iz Mekke migrirali i nastanili se u Medini, ostavili su iza sebe imovinu i imanja u Mekki, pa su u prvim godinama bili siromašni i u teškoj materijalnoj situaciji. Židovi koji su živjeli u Medini iskoristili su ovu situaciju i rugali se siromašnim muslimanima,
„Bog Muhameda je siromašan, ima vezane ruke i zato ih ne može izbaviti iz nevolje.“
rekli su.
Prema drugoj verziji, Židovi su nekoć živjeli u bogatstvu i obilju. Među njima je bio i najbogatiji čovjek. Ali potom su, zbog pobune protiv Boga, pali u siromaštvo i tjeskobu. Za svoje siromaštvo krivi su bili Bog.
Finhas bin Azura
Ove riječi je izgovorio jedan od vođa Židova.
Ponovno, kako Kur’an ukazuje, židovski vođe,
“Bog je sigurno siromašan, a mi smo bogati.”
(Al-i İmran, 3/181)
time su iznosili lažnu optužbu protiv Allaha.
Allaha
“skrtaljkanje”
le,
“stisnuta pesnica”
Oni koji optužuju, proklinaju se jezikom Kurana. Tako se u ovom životu suočavaju s Božjim gnjevom i katastrofom.
Ali osoba koja vjeruje u Allaha zna da On, sa svakim svojim imenom, svakim atributom, svakim činom i svakim postupkom, posjeduje beskrajno bogatstvo i beskrajnu darežljivost. Jer Allah je…
Ganiyy-i Mutlak
tj. posjeduje beskonačno biće i blagodat. Štoviše,
Savršeni Dobročinitelj
‘ je, tj. posjeduje beskrajnu dobrotu i darežljivost. Njegovi blagoslovi nemaju granica. Kao što Kur’an navodi, sve što je na zemlji i na nebu pripada Allahu, uvršteno je u Njegovo vlasništvo.
Iz tog razloga.
Musliman mora biti oprezan kada govori, ne smije ugroziti svoju vjeru.
Govoreći o Bogu, ne treba dopustiti da se vjera naruši i da se uđe u grijeh.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
