– Postoji jedno pitanje koje ateisti zadaju sve češće, i ja na internetu nisam našao dobar odgovor na njega… Odgovori koje sam našao mene uvjeruju, ali ateiste ne, i nisam ih smatrao dovoljnim da ih utišam… Pitanje je: je li Bog stvorio nas da bi zadovoljio svoj ego?
– Treba odgovoriti na ateistička pitanja poput: Zašto Bog, koji je stvorio i dao život, nakon smrti obećava drugi život i traži bezuvjetnu vjeru i štovanje, iako mu to ne donosi nikakvu korist, a on zna što će se dogoditi, ali ne vjeruje onima koji mu ne vjeruju i žali ih u paklu, zašto šuti pred nepravdom na svijetu, itd., čak i ako oni ne vjeruju.
Dragi naš brat,
– Ego,
To je višedimenzionalni kompleks koji obuhvata kako subjektivnu dimenziju čoveka, tj. volju, svest i savest, tako i objektivnu dimenziju, tj. instinkte, unutrašnje želje, strasti i unutrašnje izvore energije.
Ali ljudi ga koriste u negativnom smislu.
„ego“
, odnosi se samo na čulne, tjelesne nagone i želje.
Pogledano iz ove perspektive,
„ego“
koji je središte unutarnjih nagona, želja i potreba, a koji u svom tjelesnom aspektu ima i životinjsku i biljnu stranu
“nefs”
osjećaj povezan s nečim, označava osjećaj pripadnosti, osjećaj identiteta. To je emocionalno značenje koje…
“divno”
pripisivanje pojma Bogu je pogreška udaljena od istine, kao i unutarnji nagoni koji se razvijaju u skladu s njim, a koji se nazivaju
„ego“
Pripisivanje takvog identiteta je nepravilna definicija koja se ne može popraviti.
– Međutim,
ateist
(bezbožnik)
jednog čoveka
Govoriti o nekim atributima Boga je očigledna logička kontradikcija.
Jer, prema njegovom uvjerenju, govori se o osobinama nekoga tko ne postoji. Iz ovoga shvaćamo da ateisti koji postavljaju ovo pitanje prolaze kroz mentalnu krizu. Dati na znanje da se pridaje važnost brigućama mentalno bolesnih je isto što i hraniti iracionalnu fantaziju i zabludu.
– Dakle, Bog je stvorio ovaj svemir po svojoj
“zadovoljiti svoj ego”
nije stvorio za sebe; jer on nema takvog ega.
– Svi razumni ljudi slažu se s tim da je osoba koja teži samoostvarenju vlastitog ega, ličnostno nedovršena. Takva osoba može u potrazi za nadoknadom tog nedostatka krenuti u razne avanture kako bi zadovoljila svoj ego.
Zar postoji Onaj koji posjeduje beskrajnu mudrost, moć i znanje, dovoljne da stvori cijeli svemir, Onaj koji je izvor svake ljepote?
„kod kojeg je svako dobro“,
za biće koje ničega ne treba i od kojeg sve zavisi
“Uradio je to da bi nahranio svoj ego.”
Može li se to reći? Koje razmišljanje, koje uviđanje to može prihvatiti?!
– Postoji pravilo koje je potvrđeno iskustvom:
“Ljudi obično vrednuju drugog čoveka upoređivanjem sa sobom.”
Prema ovom pravilu, neki ljudi podnose razne avanture kako bi sakrili svoje nedostatke i zadovoljili svoj ego. Organiziraju šou, pojavljuju se na pozicijama na kojima se ne nalaze. Učine sve samo da bi zadovoljili svoje životinjske instinkte. Na čelu tih ljudi su ateisti koji postavljaju ovakva pitanja. Jer, u državi u kojoj ne poznaje sultana, onaj koji ne poznaje Boga sebe, pa čak i sve ostale, smatra nezavisnim sultanom. Slično tome, ateist koji ne priznaje stvoritelja ovog svemira, sebi i drugima pripisuje božanske osobine.
Uostalom, slavni faraoni Egipta su se proglasili božanstvima jer su bili ateisti.
– Prema ovom pravilu, ateisti sebe smatraju nezavisnim bićima, stvorenjima koja nisu stvorena od nekoga drugog. Ali ovi ljudi, koji su nesposobni stvoriti čak i krilo komarca, osuđeni na smrt, ovisni o hrani, i koji u tisuću i jednoj stvari nedostaju,
„bezbožnost“
u namjeri da nadoknande nedostatke koje osjećaju u svome unutarnjem svetu, što je čin razmaženosti.
„ego“
Mogu činiti svaku vrstu niskosti, podlosti i licemjerja koja im služi. I, prema gore navedenom pravilu, Boga kojeg osjećaju u svojoj savjesti, ali kojeg ne prihvaćaju svojom voljom, uspoređuju sa sobom, pretvarajući ga u nekoga poput sebe.
„ego“
Mogu tvrditi da trče za nečim, ali zapravo ni sami u to ne vjeruju, nego samo zadovoljavaju svoje životinjske i biljčne instinkte.
– Štaviše, o tome kakvo je biće Bog možemo saznati samo od Njega. A On je to objavio u Knjizi koju je objavio /
U Kur’anu se on sam naziva Rahman i Rahim.
predstavlja kao osnovni element koji stoji iza svih tih kreacija.
To je beskrajna milost Allaha.
I stvorio je neke primjere da bismo razumjeli tu beskrajnu milost. Na primjer, majka se bez ikakve nadoknade brine za svoje dijete. To vrijedi i za majke životinja. Pijetao okuplja kokoši oko hrane koju je pronašao, promatra ih dok jedu i sam ne jede. Jer užitak koji dobiva pomažući im veći je od užitka jedenja.
Bog, koji je ovu milost i darežljivost darovao čak i životinjama koje je stvorio, time nas uči da je iza svih dobrih djela koje čine, pravi pokretač zapravo Njegova beskonačna milost, milosrđe i darežljivost.
„O, moj Poslaniče, mi te smo poslali samo da budeš milost za sve ljude!”
(Enbiya, 21/107)
U navedenom ajetu naglašena je ova beskrajna milost.
– Ne zaboravimo da,
Čak i da svi ljudi postanu nevjernici, to ne bi nanijelo Bogu ni najmanju štetu, a ni da svi budu vjernici, to mu ne bi donijelo nikakvu korist. To je očigledna istina. Dakle, mudrost stvoriteljskog čina Boga, stvoriti svemir i čovječanstvo, je samo da pokaže svoju beskrajnu milost, milosrđe, darežljivost i dobrotu.
– Ali, Allah je, baš kao što je ukrasio Zemlju raznim blagodatima, stvorio i raj, dom sa mnoštvom blagodati. On će u tom svetu nagraditi one koji su mu u ovom svetu bili zahvalni na blagodatima, a kaznit će one koji su bili nezahvalni. Jer nezahvalni ateisti i slični nevjernici više nemaju pravo na raj. Staviti ih u raj, dok ga ne zaslužuju, značilo bi kršenje prava svih ostalih bića. Kao što je Bediuzzaman Hazreti izjavio:
“Postojanje pakla i njegovo teško mučenje nisu u suprotnosti s beskrajnom milošrdnom ljubavi, istinskom pravdom i mudrošću bez rasipanja i u ravnoteži.”
Možda milost, pravda i mudrost žele da se ono (njegovo tijelo) manifestira.
Jer kazniti tirana koji je povrijedio prava tisuće nevinih i ubiti zvijer koja je rastrgala stotine bespomoćnih životinja je tisuću puta milosrdnije prema žrtvama u ime pravde. A oprostiti tom tiraninu i pustiti zvijer na slobodu je tisuću puta nemilosrdnije prema stotinama bespomoćnih u ime jedne pogrešne milosti.
Upravo tako, apsolutni nevjernik, koji ulazi u pakao, svojim nevjerstvom ne samo da krši prava božanskih imena poricanjem, nego i krši prava stvorenja koja svjedoče o tim imenima poricanjem njihovog svjedočenja, i krši prava stvorenja poricanjem njihovih visoko cijenjenih dužnosti hvale prema tim imenima, i krši prava božanskog manifestiranja, čiji je cilj stvoriti svemir, i čije je svrha postojanja i očuvanja, poricanjem obožavanja i odražavanja božanskog manifestiranja, i to je takav ogroman zločin, takva nepravda, da nema mogućnosti oprosta.”
(vidi: Asa-yı Musa, str. 48)
– U stihovima čije prevode ćemo navesti, naglašena je božanska pravda.
„Svako će primiti ono što je zaslužio, a nikakav grešnik neće snositi grijeh drugoga. Na kraju ćete svi predstati pred vašim Gospodarom.“
(Al-An’am, 6/164)
„Nitko ne zna kakva iznenađenja i blagoslove, koji će im razveseliti oči i obradovati srca, čeka u nagradi za dobra djela koja su činili na dunjaluku. Zar vjernik može biti isti kao bezbožnik? Nikada ne mogu biti jednaki.“
(30/17-18, Sura Es-Secde)
“Zar mi bismo mogli usporediti one koji su poslušni i pokorni Allahu sa zločincima i nevjernicima!”
(Pero, 68/35)
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
