Dragi naš brat,
Hadisi;
nalaze se u osnovnim hadisnim izvorima, zajedno s tekstom i lancem prenosa. Ove hadise je moguće prenositi od strane stručnjaka, uzimajući ih iz relevantnih izvora. U današnje doba nema potrebe za usmenim prenosom hadisa, kao što je to bio slučaj u prvim stoljećima.
Legenda, priča, mit, bajka
Prenositi hadis zajedno sa lancem prenosioca znači pripisati ga osobi koja ga je izrekla.
Kako bi se točno prenijele riječi Poslanika Božjeg (s.a.v.s.), te kako bi se one zaštitile od pogrešaka i laži onih koji ih prenose, s vremenom je postalo nužno pridržavati se određenih uvjeta pri prenošenju hadisa. Osnovni uvjet je da hadis ima sened, tj. lanac prenosioca koji vodi do Poslanika Božjeg (s.a.v.s.). Nadalje, i prenosioci i sam tekst moraju posjedovati određene karakteristike.
Uporaba isnada (isprava) u prijenosima (hadisima) postala je obvezna u vrlo ranim razdobljima.
“fitne”
Počelo je nakon tog incidenta. Iako je sporno o kojem incidentu se radi, možemo reći da se uporaba isnada proširila i ustalila prije nego što se završio prvi hijrijski stoljeće.
Od početka drugog stoljeća, uporaba isnada postala je neizostavnim elementom u prenošenju hadisa.
Prestalo se obraćati pažnju na ono što prenose oni koji ne navode svoj lanac prenosnika, tj. oni koji ne mogu reći od koga su čuli hadis.
Nakon što su hadisi u potpunosti zabilježeni u knjige i klasificirani pod određenim naslovima u drugom i trećem stoljeću po hidžri, uz usmeno prenošenje hadisa, na dnevni red je došlo i prenošenje hadisa iz knjiga.
Prenos hadisa iz knjiga doveo je do određenog opuštanja i slabosti kod prenosioca. To što su hadisi u knjigama zabilježeni s višim (kraćim) isnadima navelo je neke prenosioca da zanemare pamćenje, zapis i savjesnost.
(preciznost)
To je dovelo do samozadovoljstva u tom pogledu.
Ovaj fenomen, koji je počeo da se javlja naročito nakon četvrtog veka po hidžri i čiji je obim postajao sve veći,
Ibnus-Salahov
(umro 643/1245) je dovelo do toga da je on izjavio da se više ne može odlučivati o tome da li su hadisi sahih (autentični) i hasen (dobri) na osnovu verodostojnosti lanaca prenosa iz tih perioda.
Jer hadisi su zabilježeni u pouzdane spise koji su napisani u periodima kada su pripovjedači bili iznimno pedantni.
Prema njemu, isnadi (lanci prenosa) u pouzdanim djelima napisanim u prva četiri stoljeća dovoljni su i pouzdani za utvrđivanje toga jesu li hadisi sahih (autentični) ili hasen (dobri). U isnadima nakon tog razdoblja, međutim, pojavile su se neke nedostatke iz gore navedenih razloga.
Zato
Ibnus-Salahu
Prema tome, utvrđivanje vjerodostojnih i prihvatljivih hadisa, tj. hadisa koje je moguće prihvatiti, počelo je otprilike od sredine petog stoljeća.
(oko 450. godine po Hristu)
ranije napisano
pozivanje na pouzdane i ugledne izvore
treba ga/ga treba
Ako se i nakon tih datuma hadisi i dalje prenose s isnadom, onda…
ima svrhu blagoslovljenja i obrednog čišćenja.
Drugim riječima, prenosioci hadisa smatraju da je prisustvo njihovih imena u lancu imena koji seže do Poslanika (s.a.v.s.) znak časti i blagoslova. Inače, da li je hadis sahih (autentičan) ili hasen (dobar) može se utvrditi na osnovu isnada (lanca prenosa) u knjigama koje su napisane mnogo ranije. Štaviše, budući da su isnadi u tim djelima kraći, tj. broj prenosioca je manji, vjerovatnoća greške je takođe manja.
I danas se hadisi prenose preko knjiga, s lancima prenosa koji sežu sve do našeg Poslanika (s.a.v.s.).
Međutim, ovo treba shvatiti samo kao sredstvo blagoslova i duhovnog obogaćenja. Inače, odlučivanje o tome je li hadis sahih (autentičan) ili hasen (dobar) na temelju tih isnada (lanaca prenosa) je i nemoguće i nepotrebno.
Jer informacije o tome jesu li svi prenosioci hadisa, sve do današnjih dana, pouzdani iz hadisološkog gledišta, nisu zabilježene u knjigama.
Štaviše, sasvim je moguće donijeti takvu odluku na temelju znatno kraćih i pouzdanijih lanaca prenositelja koji se nalaze u knjigama iz prvih četiristo godina islamske ere.
Ukratno,
Danas je moguće prenositi hadise lancima prenosa koji sežu sve do Poslanika (s.a.v.s.), i na taj način se hadisi i prenose.
Međutim, ovo nema za cilj ispravljanje i poboljšanje hadisa, već služi samo za blagoslov i blagoslovljenu prisutnost.
Osim toga, to ima i simboličnu svrhu, a to je da se praksa isnada, specifična za zajednicu Muhammeda, nastavi bez prekida.
Dok god se ne radi o takvom cilju, najbrži i najsigurniji način je preuzimanje i prenošenje hadisa iz pouzdanih izvora. Time se izbjegava ponavljanje dugih i složenih isnad-lanaca koji sežu do današnjih dana i sadrže brojna imena.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
