Poznato je da neki lijekovi sadrže alkohol. Mi, kao vjernici, možemo li uzimati takve lijekove koje nam je propisao liječnik?
Dragi brate/draga sestre,
Naš Poslanik Allahov;
“Liječite se, jer Bog ne stvara bolest, a da ne stvori i lijek za nju.”
dok je izgovarao:
“Uistinu, Allah nije stvorio lijek za vas u onome što vam je zabranio.”
(1. Abu Davud, Tıb 11; Muvatta, Ayn 12.)
On je također rekao: “I Tarik ibn Suvejda, jedan od Sahaba, ga je pitao o alkoholu (hamr), a on mu je to zabranio.”
“Ali mi ga koristimo kao lijek.”
kad je to rekao,
“To nije lijek, nego bolest.”
(2) – rekli su. Prema Buharijevom prenosu, Ibn Mesud je rekao:
“Bog nije stvorio lijek za vas u stvarima koje vam je zabranio.”
(Buhari, Ešriba 15.) i Poslanik Allahov (s.a.v.)
“Neka Bog ne ozdravi onoga tko traži lijek u vinu (hamr)!”
spomenuo je da je to naredio.
Na temelju ovih hadisa, većina pravnika (cumhur) došla je do zaključka da se (uobičajenim okolnostima) ne smije liječiti prljavim i haram stvarima, a među njima i alkoholom (hamr). Uobičajene okolnosti su one u kojima postoji zamjena za lijekove koji sadrže alkohol ili druge prljave tvari, ili u kojima, čak i ako zamjene nema, nema vitalnog rizika za pacijenta. Međutim, ako iskusni muslimanski liječnik potvrdi da nema zamjene za lijekove koji sadrže alkohol i da bi pacijent bez takvog lijeka bio u vitalnoj opasnosti, onda skoro svi pravnici prihvaćaju uzimanje takvih lijekova u nužnoj mjeri.
Što se tiče alkoholnih pića, stavovi Hanefijskog pravila su vrlo raznoliki i detaljni:
Pića koja sadrže alkohol (etanol) dijele se u četiri kategorije:
l. Hamr:
Dobiva se fermentacijom (kvarenjem) sirovog soka od grožđa, kada se ostavi da odstoji i postane kiselo, te se stvara pjena. To je po svojoj supstanci (li-aynihi) nečistoća. Njegova uporaba, bez pretvaranja u ocat, bez obzira na svrhu, je haram (zabranjena), a prodaja je nedopuštena. Ne smije se koristiti za dezinfekciju ili njegu kose. Ako se kuvanjem ne dogodi transformacija (kemijska reakcija kojom se pretvara u drugu supstancu), onda se ne smije koristiti ni nakon kuvanja. Prema najprihvaćenijem mišljenju u mezhebu (pravnom pravilu), ne smije se koristiti ni u medicinske svrhe. U turskom jeziku to odgovara izrazu “üzüm şarabı” (grožđano vino). U ovim propisima nema razlike između male i velike količine.
2. Tilâ:
To je piće koje se dobije kuhanjem grožđanog soka dok se ne ispari dvije trećine ili manje, a zatim postane alkoholno. Ako se ispari manje od dvije trećine,
“bazik”
, ako je pola odparilo kuvanjem
“muhasaf”
naziva se haram. Ova dva su u savezu haram. Ako prokuha do te mjere da trećina nestane
“müselles”
dobiva ime, što je bitno
“tılâ”
To je tako, jer je prema Imamu Muhamadu haram (zabranjeno), dok je prema drugima halal (dozvoljeno). Feta (islamsko tumačenje) je prema mišljenju Imama Muhamada.
Stoga
“Tila”
da
“hamr”
kao pista.
3. Seker:
To je piće napravljeno od sirovog soka od nedozrelih datulja, koje se fermentira i pjeni.
4. Nakî:
To je voda dobivena sirovinom od suhog grožđa, koja se peni i pjeni. Iako su ova dva posljednja haram (zabranjena), prema Serahsiju, njihova nečistoća je blaga. Osim toga, sva tri ostala, osim “hamra” (alkoholnog pića), su jednoglasno halal (dozvoljena) i čista sve dok se ne zapjene i ne postanu jaka (za detaljnije objašnjenje vidi Ibn Abidîn, VI/448 i sl.).
Prema Hanefijskom mezhebu (Imam Azam i Abu Jusuf)
Sva pića osim ova četiri navedena su halal i čista, te je dozvoljena njihova kupoprodaja. Prema tome, alkohol dobiven drugim metodama i sredstvima, kao što je alkohol u ispiritu, kolonjskoj vodi, dezinficijensima, sirupima i esencijama, koji se koriste kao otapala, je čist i dozvoljeno ga je kupovati i prodavati.
Međutim, bez obzira na to iz kojeg materijala je napravljeno, konsenzusom je haram (zabranjeno) piti ga u količini koja dovodi do opijenosti, a prema mišljenju većine pravnika i Imama Muhammada, čije je mišljenje prihvatila Hanafitska škola, malo od onoga što u velikoj količini dovodi do opijenosti je također haram, nečisto i njegova kupoprodaja nije dozvoljena.
Prema mišljenju nekih pravnika
Iako je alkohol (intoksikanti) haram (zabranjen), on nije nečist i može se koristiti za dezinfekciju i vanjsku primjenu.
Stoga, Hanafitska škola prava, zauzimajući “srednju liniju” u ovom pitanju, predstavlja spas za današnje vrijeme. Međutim, budući da ne možemo zanemariti mišljenje većine i, u ovom kontekstu, Imama Muhammada, mišljenje Imama Azama i Abu Jusufa, koje se odnosi na Hanafitsku školu prava, treba primjenjivati s oprezom, samo i privremeno, u liječenju i dezinfekciji.
Ovo se odnosi na tekuće napitke.
Oni koji su čvrsti, poput opijuma (bene) i afiona, smatraju se dozvoljenima kao lijekovi u obliku pripravaka, pa se mogu uzimati u svrhu liječenja i u količinama koje ne dovode do intoksikacije. Budući da su čisti, dozvoljena je i njihova prodaja (vidi: Ibn Abidin, VI/455). (Allah zna najbolje).
Što se tiče uporabe vina (hamr), čije je zabranjenost i nečistoća jednoglasno prihvaćena, u medicinske svrhe, prema prenošenju od grupe imama iz Belha, to se razmatra. Ako je sigurno da će donijeti korist, onda je dozvoljeno uzeti ga (Fetâvây-ı Hindiyye V/254-55; Kasani isto tvrdi (vidi 1/61)). Jer u nuždi je dozvoljeno jesti zabranjene stvari u nužnoj mjeri, a onaj koji se davi, ako ne nađe dozvoljenu tekućinu, smije popiti toliko alkohola (hamr) da mu otvori grlo.
Prema Imamu Muhammendu, kosti životinja, osim ljudskih i svinja, mogu se u svakom slučaju koristiti u medicinske svrhe. Prema nekima, pak, kosti životinja čije meso se ne jede mogu se za lijekove koristiti samo ako su životinje halal metodom zaklane, a kosti su suhe.
U čemu se svi slažu da je to prljavo i zabranjeno.
“hamr” (vino)
Ne smije se koristiti u liječenju osim u nužnim slučajevima, niti se smije koristiti za sjaj kose, ispiranje usta ili kao injekcija (Ibn-i Abidin VI / 449).
Potrebno je dobro poznavati sastav lijekova koji sadrže supstance iz svinja i drugih zabranjenih životinja. Ako dođe do transformacije (istihale = kemijske reakcije), nečistoća nestaje, pa stoga uporaba lijeka nije haram. Ako transformacije nema, uporaba lijeka je haram, osim u slučaju nužde ili ako je, prema nekima, to jedini lijek i nema alternative, i ako to ne preporuči kompetentni stručnjak.
U našim knjigama o fikhu;
primjeri su: svinja u solani pretvara se u sol, gnojivo se miješa s tlom i pretvara u tlo, gnoj se spaljuje i pretvara u pepeo, vino se pretvara u ocat, krv zvira pretvara se u mošus; prljavo ulje se pretvara u sapun.
primjer za imitaciju
navodi se (vidi: Tahtavî: Takođe vidi: Mahluf, 11/121, 140; Kâdıhan, IH/403; Ibn Kudâme, Muğnî, IH/605; Nemenkânî, el-Fethurrahmânî, 1/63; el-Hattâb, el-Menhel, II/206 Zuhayli, el-Fıkhu’l-İslâmî..) Ali Abu Jusuf ne smatra izmenu stanja sredinom za uzrok čišćenja. Ali fetva nije u skladu sa njegovim mišljenjem.
Nadamo se da smo ovim odgovorili na vaša pitanja u određenoj mjeri. Međutim, jasno je koliko je ovo pitanje kompleksno i osjetljivo. Stoga, oni koji uzimaju lijekove trebaju svjesno istražiti ovo pitanje, a oni koji propisuju lijekove trebaju biti iznimno pažljivi u pronalaženju alternativa za lijekove koji sadrže zabranjene sastojke, a za koje nema alternative, te u korištenju alternativa, odnosno sintetičkih oblika, ako postoje.
Ne znamo u kolikoj mjeri je to točno i u skladu s medicinom, ali naš profesor iz Konje je ispričao sljedeći događaj:
“Mojoj prijateljici je liječnik rekao da njena majka, zbog bolesti pluća od koje je oboljela, treba piti pivo kao zagrijavalo, da nema ničeg boljeg što bi moglo zamijeniti pivo. Kad je to rečeno muslimanskom liječniku, on je objasnio da bi razrijeđeni sirup od pekmeza bio učinkovitiji. Na kraju je sve ispalo jako dobro.”
(vidi Faruk Beşer, Fetve, str. 181-186)
.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
