– Je li dozvoljeno praviti web stranicu za firmu koja prodaje otvorenu žensku odjeću, neprimjeranu za hidžab, unositi sadržaj na tu stranicu i plasirati je na vrhu Google pretrage putem oglasa?
– Je li novac koji zarađujemo od ovog posla halal (čist, dozvoljen u islamu)?
Dragi naš brat,
Komad odjeće
samo ako se nosi na haram (zabranjen) način, u haram (zabranjeno) vrijeme i na haram (zabranjeno) mjestu
proizvoditi, prodavati i reklamirati ga
nije dozvoljeno.
Ako je moguće i uobičajeno da se nešto koristi na halal i dozvoljen način, onda odgovornost za njegovo nezakonito korišćenje ne leži na onome ko ga pravi, prodaje ili reklamira.
Nakon ovog kratkog uvodnog teksta, pređimo na detalje:
Prvenstveno
Nema ničeg spornog u iznajmljivanju bilo koje web stranice u zamjenu za rad, uz jasno definiranu svrhu, određen vremenski period i objavljivanje komercijalnih reklama. Jer, islamski pravnici su smatrali dozvoljenim ugovor o iznajmljivanju zida, na primjer, radi objave natpisa.
Maliki mezheb:
Je li dozvoljeno da iznajmim zid od nekoga za mjesečnu naknadu od jednog dirhama kako bih na njemu sagradio zaslon, stavio daske, zabio klinove ili objesio platno? On je odgovorio: “Ne vidim u tome nikakvu zabranu, i taj ugovor o najmu je dozvoljen.” (el-Müdevvene, 3/442)
Hanefijski pravac:
Netko zauzima dio krova zgrade vakufa i koristi ga za sušenje odjeće i slično, ostvarujući tako korist od tog prostora. Odgovorna osoba vakufa traži naknadu za to. Pita se ima li pravo na to. Odgovoreno je da je dozvoljeno iznajmljivanje krova za sušenje odjeće ili noćenje. (el-Ukudu’d-Durriyye, 2/112)
Drugo
Nema ničeg lošeg u naplati naknade za objavu reklama na internetskoj stranici u legitimne svrhe. Jer ova transakcija spada u kategoriju posredničkih i komisionarskih poslova koje su učenjaci religije smatrali dopuštenim, jer služi potrebama ljudi.
Maliki mezheb:
U dijelu o najmu radnika radi ostvarivanja prihoda, pitao sam je li, prema mišljenju Imama Malika, dopušteno da mi najam radnika donese prihod. On je odgovorio potvrdno. Kada sam ga pitao je li, prema Imamu Maliku, dopušteno najeti hirudoterapeuta radi ostvarivanja prihoda, on je rekao da nema ničeg spornog u tome. (el-Müdevvene, 3/442)
Hanefijski pravac:
Na pitanje o naknadi za posredovanje, Muhamed ibn Seleme je odgovorio: „Nadam se da nema zapreke, jer je, premda je po pravilu haram, dozvoljeno zbog potrebe ljudi, budući da se široko primjenjuje.“ (Ibn Abidin, 6/63)
Treće.
Nije dozvoljeno vršiti bilo kakvu radnju, bilo da se radi o kupovini ili najmu, koja vodi do grijeha. Uzrokovanje bilo koje vrste harama nije dozvoljeno prema triju imama mezheba, niti prema Imamima iz Hanefijskog mezheba.
Šafi’i mezheb:
Pita se: Je li dozvoljeno prodati esenciju nekom nevjerniku koji se zna da je kupuje za obredno pranje kipova? Odgovoreno je: Prodavaču je haram prodati kupcu ono za što zna da će ga kupac upotrijebiti za grijeh. U ovom slučaju, snažno sumnjanje jednako je sigurnom znanju. (el-Fetava’l-Kubra, 2/296)
Prodaja svježih datlića i grožđa itd. proizvođaču vina. Dokaz za to je hadis koji pokazuje da je svaka radnja koja uzrokuje i podržava haram (zabranjeno) haram, a u kojem se Poslanik (s.a.v.s.) proklinje deset osoba u vezi s alkoholom: prodavača, kupca… Slično je i sa svako radnjom koja vodi do harama, kao što su primjeri: prodaja dječjeg roba osobi poznatoj kao pokvarena, prodaja robinje osobi za koju se zna da je kupuje za pjevanje zabranjenih pjesama, prodaja drveta osobi za koju se zna da će od toga praviti glazbene instrumente i prodaja svile za mušku odjeću. Slično je i sa davanjem hrane nemuslimanu koji je obvezan postiti u Ramazanu, ili prodajom hrane osobi za koju se zna ili pretpostavlja da će je pojesti u toku dana. Jer u svakom od tih slučajeva postoji uzrokovanje harama. (Nihayetu’l-Muhtac, 3/471)
Hanbelijski pravac:
Isto pravilo vrijedi i za slučajeve u kojima se prodaje oružje nevjernicima i pljačkačima koji su u ratu s muslimanima, prodaja ili iznajmljivanje robinja za pjevanje, prodaja alkohola ili iznajmljivanje prostora za crkvu ili zoroastristički hram, jer u tim primjerima postoji uzrok harama. Ovo je haram, a spomenuti ugovor je nevažeći. (el-Muğni, 4/246)
Maliki mezheb:
Nije dozvoljeno zapošljavati ženu u menstruaciji za čišćenje džamije, jer joj je ulaz u džamiju haram (zabranjen). Slično tome, nije dozvoljeno Muslimanu da čisti crkvu, da čuva svinje, da radi u pivovari, niti da iznajmljuje nekretninu ili kuću za crkvu, sinagogu, zoroastarski hram ili kafanu. (Minehu’l-Celil, 7/498)
Hanefijski pravac:
Dozvoljeno je da musliman, uz naknadu, sam ili uz pomoć životinje, prevozi piće za osobu koja je pod zaštitom (zimmet) i za restauraciju crkve. Zejla’i navodi da je ovo mišljenje Imama Azama, dok Imamejn smatraju to mekruh (neželjeno). Jer, Poslanik (s.a.v.) je proklinjao deset osoba u vezi s alkoholom, a među njima je bio i onaj koji ga prevozi.
U ime Imama Azama se tvrdi: Ovdje se radi o najmu za prijevoz koji nije grijeh i ne vodi u grijeh. Jer grijeh se odnosi na osobu koja djeluje po vlastitoj volji. Pijenje nije nužna posljedica prijevoza. Naime, prijevoz alkohola se ponekad može zamisliti i radi izlijevannya ili pretvaranja u ocat. Ovo je slično najmu nekoga za berbu ili pritiskanje grožđa. Navedeni hadis se odnosi na prijevoz koji je povezan s namjerom grijeha. (Reddu’l-Muhtar, 5/250)
Rezultat:
Na temelju izjava učenjaka o ovoj temi, dolazimo do sljedećih zaključaka:
1.
Nema nikakve smetnje u tome da se bilo koja internetska stranica iznajmljuje u zamjenu za rad, uz jasno definiranu naknadu, legitimnu namjenu, određen vremenski period i objavljivanje komercijalnih reklama.
2.
Nema ničeg lošeg u naplaćivanju naknade za objavu reklama na internetskoj stranici u legitimne svrhe. Jer ovaj postupak spada u kategoriju posrednika i komisionara, što je dozvoljeno od strane pravnika jer služi potrebama ljudi.
3.
Nije dozvoljeno vršiti bilo kakvu radnju koja vodi do grijeha, bilo da se radi o kupovini ili najmu. Prema triju imamima i Imamejnu u hanefijskom mezhebu, uzrokovanje bilo koje vrste harama je nedopustivo.
Prema tome, komad odjeće
samo ako se nosi na haram (zabranjen) način, u haram (zabranjeno) vrijeme i na haram (zabranjeno) mjestu
proizvoditi, prodavati i reklamirati ga
nije dozvoljeno.
Ako je moguće i uobičajeno da se nešto koristi na halal i dozvoljen način, onda odgovornost za njegovo nezakonito korišćenje ne leži na onome ko ga pravi, prodaje ili reklamira.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
