– Možete li mi dati informacije o liječenju želatinom i alkoholnim lijekovima?
– Na nekim tabletama koje mi je dao moj doktor piše da sadrže “želatin”. Ali moram uzimati te tablete da bih se oporavio. Je li grijeh uzimati te tablete?
– Također, zubari za zdravlje zubi propisuju neke ispiralice za usta koje sadrže određenu količinu alkohola. Je li dozvoljeno ispirati usta i ispirati ih nakon toga?
Dragi naš brat,
Prvenstveno
lijek bez želatine životinjskog porijekla i bez alkohola
molim vas, pokušajte nabaviti
preporučujemo. U tom slučaju možete postupiti prema savjetu religioznog i stručnog liječnika.
Islam pridaje veliku važnost zdravlju i nalaže nam da poduzmemo mjere kako bismo izbjegli bolest, ali i nalaže liječenje u slučaju bolesti. Međutim, ako je moguće, treba koristiti čisto (tahir) lijek.
Nije dozvoljeno koristiti nečistu ili ono što je nečisto.
Remli i Širazi:
Kažu da nema zaprečine u primjeni nečistog ili onečišćenog lijeka u liječenju, ako se ne pronađe čist lijek, i to na preporuku muslimanskog liječnika. Za liječenje bolesti,
“Ako nema drugog lijeka, dozvoljeno je piti alkohol.”
Ima onih koji su rekli da je to dopušteno, ali ima i onih koji su rekli da to nije dopušteno.
(Ibn Abidin, sv. 4, str. 215)
Samo prema Šafi’skom mezhebu, nema zaprečine da se u lijek doda nečistoća radi dobra (maslaha). Stoga, sirup koji sadrži alkohol i koji je koristan za razne bolesti…
(pod uvjetom da nema drugog lijeka)
Pijenje je dozvoljeno.
Gelatin:
Želatin,
To je proteinski proizvod dobiven iz kolagena kralježnjaka, poput goveda, svinja i riba. Danas se kao glavna sirovina uglavnom koriste svinjska koža i goveđe kosti i koža. Najčešće se koriste oni svinjskog porijekla.
Gelatin se koristi kao sredstvo za želatinizaciju i zgušnjavanje u proizvodima. Koristi se u mnogim pekarskim proizvodima, jogurtu, sladoledu, sokovima, ali i u proizvodnji lijekova, kapsula, film-tabletâ, kozmetičkih proizvoda, fotografiji i proizvodnji karboniranog papira.
Ako na etiketi proizvoda vidite riječ “želatin” bez dodatnih objašnjenja o porijeklu, treba pretpostaviti da je izrađen od svinjskih ili goveđih kostiju i kože, te ga treba izbjegavati.
Ako je želatina proizvedena od kostiju i kože goveda klanog islamskom metodom, tada je halal. Stoga bi na etiketi trebalo biti navedeno da se radi o halal želatini.
Najveći problem za muslimane u Turskoj su proizvodi koji sadrže želatin. Ako proizvođači i uvoznici nisu pouzdani, haram želatin se u proizvodima može pojaviti u bilo kom trenutku. Muslimanski potrošači moraju ozbiljno upozoriti proizvođače, uvoznike i nadležne državne organe.
Prema Imamu Muhamedu, kosti životinja, osim ljudskih i svinja, mogu se u svakom slučaju koristiti u medicinske svrhe. Prema nekima, kosti životinja čije meso se ne jede mogu se koristiti u medicinske svrhe samo ako su životinje halal metodom zaklane, a kosti su suhe. (isto) “Hamr” (vino), za čiju nečistoću i zabranu postoji konsensus, ne smije se koristiti u liječenju osim u nuždi, niti se smije koristiti za sjaj kose, ispiranje usta ili kao injekcija.
(Ibn Abidin VI6449)
Potrebno je dobro poznavati sastav lijekova koji sadrže supstance iz svinja i drugih zabranjenih životinja.
Ako se transformira
(transformacija = kemijska reakcija) v
Budući da je prljavština s parcele nestala, njeno korišćenje nije haram (zabranjeno). Ako nema transformacije (istihale), osim u slučaju nužde ili ako je, prema nekima, jedino i sigurno rješenje, a nema alternative, i ako to ne potvrdi kompetentni stručnjak, onda je korišćenje haram. U našim fikhijskim knjigama, kao primjeri istihale navode se: svinja u soli koja se pretvara u sol, gnojivo koje se miješa s tlom i pretvara u zemlju, izgaranje i pretvaranje u pepeo izmeta, pretvaranje vina u ocat, pretvaranje krvi miskusa u mošus, pretvaranje prljavog ulja u sapun.
(vidi Tahtavî: Također vidi Mahluf N6121,140; Kâdihan, NI/403; Ibn Kudâme, el Mugni, NI/605; Nemenkânî, el-Fethurrahmânî, I/63; el-Hattâb, el-Mehel, N6206; Zuhaylî, el-Fikhu’l-Isâmî)
Jasno je da je ovo pitanje izuzetno kompleksno i delikatno. Stoga, oni koji kupuju lijekove ili hranu trebaju svjesno istražiti ovo pitanje, a oni koji propisuju lijekove trebaju biti vrlo pažljivi u pronalaženju alternativa za lijekove koji sadrže zabranjene sastojke, za koje nema alternative, a za one kod kojih postoji alternativa, trebaju koristiti tu alternativu ili, ako postoji, sintetičku verziju.
Liječenje alkoholizmom
Poslanik Allahov, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Liječite se, jer Allah nije stvorio bolest, a da nije stvorio i lijek za nju.” Dodao je: “Allah sigurno nije stvorio ono što je vama zabranio kao lijek.”
(1. Abu Davud, Tıb 11; Muvatta, Ayn 12.)
On je također rekao: “I Tarik ibn Suvejda, jedan od Sahaba, ga je pitao o alkoholu (hamr), a on mu je to zabranio.”
“ali mi ga koristimo kao lijek”
kad je to rekao/a
“To nije lijek, nego bolest”
(2) – rekli su. Prema Buharijevom prenosu, Ibn Mesud je rekao: „Allah vas nije stvorio da biste se u ono što vam je zabranio kao lijek koristili.“
(Buhari, Ešribe 15.)
i Allahovog Poslanika (s.a.v.)
“Ko je u vinu,
(hamr)
“Ako traži liječenje, neka mu Bog ne da ozdravljenje!”
spomenuo je da je to naredio.
U svjetlu ovih hadisa, većina učenjaka (većina pravnika) smatra alkohol i slične prljave i zabranjene stvari nečistima.
(hamr)
sa
(uobičajeno)
Došli su do zaključka da liječenje nije moguće. Obični slučajevi su oni u kojima se lijekovi koji sadrže alkohol ili druge štetne tvari mogu zamijeniti drugim lijekovima, ili čak ako se ne mogu zamijeniti, ako za pacijenta ne postoji životno opasna situacija. Ali ako stručni muslimanski liječnik kaže da nema drugog lijeka koji bi zamijenio lijekove koji sadrže alkohol, i da bi pacijent u protivnom bio u životnoj opasnosti, onda skoro svi pravnici (fukaha) prihvaćaju da se u takvim slučajevima uzima samo nužna količina takvih lijekova. «Stajališta Hanefijskog mezheba u vezi s alkoholnim pićima su vrlo raznolika i detaljna:
Sekir
(alkohol koji izaziva pijenje)
pića koja sadrže alkohol dijele se u četiri kategorije:
1. Hamr:
Dobiva se sirovim, nefermentiranim grožđevim sokom koji se ostavi da odstoji, postane oštar i počne fermentirati, što dovodi do stvaranja pjene. To je po svojoj supstanci (li-aynihi) nečistoća. Njegova uporaba, bez pretvaranja u ocat, je zabranjena, bez obzira na svrhu, a prodaja je nedopuštena. Ne smije se koristiti za dezinfekciju ili njegu kose. Ako se kuvanjem ne dogodi transformacija (kemijska reakcija kojom se pretvara u drugu supstancu), ni kuvanjem se ne smije koristiti. Prema najutemeljenijem mišljenju u mezhebu, ne smije se koristiti ni u medicinske svrhe. U hrvatskom jeziku to odgovara izrazu “grožđano vino”. U tim propisima nema razlike između malih i velikih količina.
2. Tilâ:
To je piće koje se dobije kuhanjem grožđanog soka dok se ne ispari dvije trećine ili manje, a zatim postane alkoholno. Ako se ispari manje od dvije trećine, to je “bazik”, a ako se ispari polovica, onda je to…
“muhasaf”
naziva se “tılâ”. Ova dva su jednoglasno haram (zabranjena). Ako se prokuhava do te mjere da trećina nestane, naziva se “müselles”, a to je ono što se u osnovi podrazumijeva pod “tılâ”, prema Imamu Muhamadu je haram, a prema drugima je halal. Feta (islamska pravna odluka) je prema mišljenju Imama Muhamada. Stoga je “tılâ” prljav poput “hamra” (alkoholičnog pića).
3. Seker:
To je piće napravljeno od sirovog soka od nedozrelih datulja, koje se fermentira i pjeni.
4. Nakî:
To je voda dobivena sirovinom od suhog grožđa, koja se peni i pjeni. Iako su ova dva posljednja haram (zabranjena), prema Serahsiju, njihova nečistoća je blaga. Osim toga, sva tri ostala, osim “hamra” (alkoholnog pića), su jednoglasno halal (dozvoljena) i čista sve dok se ne zapjene i ne postanu jaka (za detaljnije objašnjenje vidi Ibn Abidîn, VI/448 i sl.).
Hanafijski pravac
(Imamu Azamu i Ebu Jusufu)
Prema tome, pića koja ne spadaju u ove četiri vrste pića su halal i čista, te je dozvoljena njihova kupovina i prodaja. Prema tome, alkohol dobiven drugim metodama i sredstvima, poput alkohola u ispiritu, kolonjskoj vodi, dezinfekcionima sredstvima i kao otapalo u sirupima i esencijama, je čist i dozvoljeno ga je kupovati i prodavati.
Međutim, bez obzira na vrstu supstance, količina koja dovodi do opijenosti je jednoglasno zabranjena, a prema mišljenju većine pravnika i Imama Muhammema, čiji je stav prihvatila Hanafitska škola, svaka supstanca koja u velikoj količini dovodi do opijenosti je zabranjena i nečista u malim količinama, te njena kupovina i prodaja nisu dozvoljeni. Prema nekim pravnicima, alkohol (intoksikanti) su zabranjeni, ali nisu nečisti i mogu se koristiti za dezinfekciju i spolja.
Stoga, Hanefijski pravac, zauzimajući “srednju liniju” u ovom pitanju, predstavlja spas za današnje vrijeme. Međutim, budući da ne možemo zanemariti mišljenje većine i, u ovom trenutku, Imama Muhammada, Hanefijski pravac, tj. mišljenje Imama Azama i Ebu Jusufa, treba primjenjivati s oprezom, samo i privremeno, u liječenju i dezinfekciji.
Ovo se odnosi na tekuće napitke. Čvrste supstance, poput opijuma (afyon) i bane, smatraju se dozvoljenim lijekovima i mogu se uzimati u terapijskom cilju i u količinama koje ne dovode do intoksikacije. Budući da su čiste, dozvoljena je i njihova prodaja.
(vidi Ibn Abidin, VI, 455.) (Allah zna najbolje).
Što se tiče uporabe vina (hamr), čije je zabranjenost i nečistoća jednoglasno prihvaćena, u medicinske svrhe, prema prenošenju od grupe belhlijskih imama, to se razmatra. Ako je sigurno da će donijeti korist, onda je dozvoljeno.
(Fetâvây-ı Hindiyye V, 254-55; Kasani isto tvrdi, vidi 1/61).
Jer u nuždi je dozvoljeno jesti ono što je inače zabranjeno, u mjeri nužde, a onaj koji se davi smije popiti toliko alkohola koliko mu je potrebno da mu se grlo otvori, ako ne nađe dozvoljenu tekućinu.
(hamr)
Može se piti.
Prema Imamu Muhammendu, kosti životinja, osim ljudskih i svinja, mogu se u svakom slučaju koristiti u medicinske svrhe. Prema nekima, pak, kosti životinja čije meso se ne jede mogu se za lijekove koristiti samo ako su životinje halal metodom zaklane, a kosti su suhe.
U čemu se svi slažu da je to prljavo i zabranjeno.
“hamr”
(vino)
Ne smije se koristiti u liječenju osim ako je to apsolutno neophodno, niti se smije koristiti za sjaj kose, ispiranje usta ili kao injekcija (injektabilno).
(Ibn-i Abidin, VI, 449).
Potrebno je dobro poznavati sastav lijekova koji sadrže supstance iz svinja i drugih zabranjenih životinja. Ako dođe do transformacije (istihale = kemijske reakcije), nečistoća nestaje, pa stoga uporaba lijeka nije haram. Ako transformacije nema, uporaba lijeka je haram, osim u slučaju nužde ili ako je, prema nekima, jedini lijek i nema alternative, i to samo ako je tako rekao kompetentni stručnjak.
U našim knjigama o fikhu, kao primjeri istihale navode se: svinja koja ostane u soli i pretvori se u sol, gnoj koji se pomiješa s tlom i pretvori u tlo, gnoj koji izgori i pretvori se u pepeo, vino koje se pretvori u ocat, krv jelena koja se pretvori u mošus, prljavo ulje koje se pretvori u sapun.
(vidi Tahtavi: Također vidi Mahluf, 11/121, 140; Kadihan, IH/403; Ibn Kudame, Muğni, IH/605; Nemenkani, el-Fethurrahmani, 1/63; el-Hattab, el-Menhel, II/206 Zuhayli, el-Fıkhu’l-İslami..)
Međutim, Abu Yusuf ne smatra istihalu razlogom za obavljanje ritualnog čišćenja. Ali ovo je mišljenje izneseno u fetvi, a ne njegovo.
Nadamo se da smo ovim odgovorima u određenoj mjeri odgovorili na vaša pitanja. Međutim, jasno je koliko je ovo pitanje kompleksno i osjetljivo. Stoga, oni koji uzimaju lijekove trebaju svjesno istražiti ovo pitanje, a oni koji propisuju lijekove trebaju biti iznimno pažljivi u pronalaženju alternativa za lijekove koji sadrže zabranjene sastojke, a za koje nema alternative, te u primjeni sintetičkih alternativa, ako postoje. Ne znamo koliko je točno i medicinski prihvatljivo, ali naš učitelj iz Konje ispričao je slijedeći događaj: Majci mog prijatelja liječnik je propisao pivo kao zagrijavalo za plućnu bolest, rekavši da nema ničeg drugog što bi moglo zamijeniti. Kada je ovo pitanje preneseno muslimanskom liječniku, on je objasnio da bi razrijeđeni pekmez bio mnogo učinkovitiji. Na kraju je sve ispalo jako dobro.
(Faruk Beşer, Fetve, str. 181-186)
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
