Dragi brate/draga sestre,
Osoba koja predvodi molitvu u džamiji mora posjedovati određene znanstvene i moralne kvalitete. Jer, osoba koja predvodi molitvu preuzima na sebe odgovornost za cijelu zajednicu.
Imam
On je, ujedno, vodič i mentor zajednice. Treba se stalno sjećati da je ova dužnost slična poslaničkoj misiji i postupati prema tome, s pažnjom i oprezom.
Islamski učenjaci klasificiraju osobe koje su sposobne za obavljanje dužnosti imama na sljedeći način:
– Osoba koja namjerava biti imam mora dobro poznavati propise namaza, uvjete za valjanost namaza, ono što ga prekida i što ne prekida, sunnet i mekruh.
– Drugo, mora biti u stanju pravilno i bez grešaka čitati Kur’an. To znači da mora čitati sure i ajete koje recitira u namazu na način koji namaz čini valjanim.
– Osim toga, treba se pridržavati pobožnosti i držati se podaleka od zabranjenih i sumnjivih stvari.
– Takođe mora biti moralno uravnotežen; mora se truditi da izbegava gadljive postupke koji se smatraju nemoralnim.
– S druge strane, osoba koja obnaša dužnost imama mora biti voljena i poštovana od svih. Jer, prvi uvjet za imama je da bude osoba od vrline, da ima uglednu ličnost koju zajednica prihvaća kao uzor.
U međuvremenu, imamat nekih osoba je mekruh (neželjeno).
Na primjer, nije preporučljivo da slijepa osoba, bezbožnik koji se ne ustružava počiniti haram i grijehe, ili osoba koja slijedi bid’at, bude imam. Za to postoje razni razlozi i mudrosti. Slijepa osoba ne može obratiti dovoljnu pozornost na čistoću svoje odjeće i tijela. Mogu se moliti bez da su svjesni da na sebi imaju nečistoće u količini koja bi mogla ometati valjanost molitve.(1)
Što se tiče imama koji su bezbožnici i zagovornici hereze;
onima koji se bave pijenjem alkohola, kockanjem, uzimanjem kamata, lažima i klevetama
bezbožnik
Kaže se. U međuvremenu, budući da su lutrija i tombola oblici kockanja, oni koji ih igraju znaju da je to haram (zabranjeno) i stoga su grešnici. U osnovi, oni koji stoje na čelu zajednice ne bi trebali činiti takve postupke koje muslimani ne odobravaju.
Međutim, u skladu sa onim što se nalazi u našim hadisima, kao i u knjigama fikha i kelama, iza onih koji su počinili grijeh i inovaciju, ali ne u mjeri koja bi ih svrstala u nezakonitost, treba obavljati molitvu. Takva molitva je valjana. Ali, ako počinilac nezakonitog čina to zanemaruje, ne brine se za nezakonitost tog čina, pa čak tvrdi da to nije nezakonit čin, onda iza takvih osoba ne treba obavljati molitvu.
U nekim izvorima se, međutim, navodi da iako osoba koja moli iza onoga koji je zagrešen ili čineći bid’at (nekonvencionalnu praksu) dobiva nagradu za molitvu u džamatu (grupi), ta nagrada ne može doseći nagradu molitve iza pravednog imama, ne može biti jednaka njoj. (2)
Budući da ne postoji konačno mišljenje o tome da je pušenje haram (zabranjeno), ne može se reći da je molitva iza pušača mekruh (neželjena). Ako bi to učinio, sam bi počinio mekruh. Međutim, kao što smo rekli, budući da je imam osoba koja služi kao uzor, trebao bi se potruditi da se riješi ove navike.
Ovom prilikom bismo željeli napomenuti i sledeće:
Ako se kod imama primjeti loša navika ili čin koji odstupa od vjerskih normi, treba ga na prikladan način upozoriti, ali ne treba to objavljivati javno i stvarati negativnu atmosferu oko njega. Jer takav pogrešan postupak može indirektno utjecati na sve koji obnašaju tu dužnost. Na ovo treba obratiti pažnju.
I osoba koja sebe smatra grešnikom smije predvoditi molitvu.
Fusnote:
1. Mülteka’l-Ebhur, 31-32.
2. el-Feteva’l-Hindiyye, 1:84.
(Mehmed Paksu, Pitanja koja nam postavlja ovo doba)
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
