Dragi naš brat,
Pouka iz Risale-i Nur Külliyat:
“Sultan mora imati milost i milosrđe na desnoj strani, a kaznu i odgoj na lijevoj. Nagrada je plod milosrđa, a odgoj zahtijeva kaznu. Nagrada i kazna su u onom svetu.”
(Mesnevî-i Nuriye)
Ne nagraditi one koji su poslušni, kao i ne kazniti one koji su pobunjeni, ne pristaju uz dostojanstvo sultana; oba su izraza nemoći i slabosti. Bog je iznad takvih nedostataka.
Željeti da se njegova kazna ne ostvari, ima dva značenja:
Netko,
da se pobunjenicima, nasilnicima, tiranima ne izriče nikakva kazna. To je u suprotnosti s Božjom slavom, revnošću, mudrošću i pravdom. Budući da ova opcija nije moguća, ostaje samo jedna: da ljudi budu stvoreni bez pobune, da su u stalnoj poslušnosti. A to je opis anđela, a ne čovječanstva.
Bog je stvorio svaku osobu sa čistom, dobrom prirodom. U svakoj osobi postoji sklonost ka dobru, ali i ka zlu. Odgovornost čoveka leži u tome čemu daje prednost. Bog je stvorio svaku osobu kao potencijalnog Ebu Bekra, ali i kao potencijalnog Ebu Dželha. Izuzimajući proroke, to je opšti slučaj. Jer Bog je pravedan i ne čini nepravdu.
Ali ne svaka osoba uspije uzgojiti klic vjere u sebi, a neki čak i sasvim osuše taj klic. Dopuštanje loših sklonosti ili napastovanje od strane ega i šejtana je dobro. Čovjek, za razliku od anđela, može doseći visoke položaje, ali i pasti na niske. Glavni cilj stvoriteljskog plana i nastavka života je da se proizvede savršeni čovjek. Da bi čovjek dosegao visoke položaje i postao savršeni čovjek, mora se suprotstaviti svojim lošim sklonostima, egu i šejtanu. Da nije tako, njegov položaj bi ostao nepromjenjiv, poput položaja anđela. A ipak, ima mnogo anđela sa fiksnim položajem.
Nema smisla da se zbog tih sklonosti neka osoba završi u paklu. Oni koji uđu u pakao izabrali su lošiju od dviju opcija i zaslužili su to. Allah je dao te sklonosti, ili dominaciju ega i šejtana, da bi se ljudi uzdigli na viši nivo i postali savršeni, a ne da bi završili u paklu.
Količina nema značaja u usporedbi s kvalitetom.
Glavna stvar je kvaliteta, a ne kvantitet. Na primjer, ako ima sto sjemenki datulja, a ne budu posađene u zemlju, zalivane i podvrgnute kemijskoj obradi, i ne počnu da proklijaju, onda će tih sto sjemenki vrijediti sto para. Ali ako budu zalivane i podvrgnute procesu klijanja, pa i ako ih osamdeset propadne zbog lošeg karaktera, a dvadeset ostane plodonosnih dvadeset stabala datulja, pa zar možeš reći da…
“Dati vodu je bilo zlo, pokvarilo je većinu”?
Naravno da ne možeš. Jer tih dvadeset je postalo dvadeset tisuća. Onaj koji je izgubio osamdeset, a dobio dvadeset tisuća, ne trpi štetu, ne trpi zlo.
Naime, ako bi paun imao sto jaja, ona bi po jajetu vrijedila petsto kuruš. Ali ako bi paun sjedio na tih sto jaja, a osamdeset se pokvarilo, a dvadeset postalo dvadeset paunov, moglo bi se li reći da…
“Što se dogodilo, to je velika šteta, ovo postupanje je zlo, ovo zatvaranje u inkubator je ružno, zlo”?
Ne, nije tako, možda je i dobro. Jer taj narod pauna i ta rasa jaja, izgubivši osamdeset jaja vrijednih četiristo kuruš, dobili su dvadeset pauna vrijednih osamdeset lira.
Dakle, čovječanstvo je, poslanjem proroka, iskušenjem, borbom protiv vlastnih zlih želja i ratom protiv đavola, dobilo stotine tisuća proroka, milijune svetih i milijarde svetih, poput sunca, mjeseca i zvijezda čovječanstva, u zamjenu za nevjernike i licemjere, koji su po broju bili brojni, ali po kvaliteti beznačajni, poput štetnih životinja. Umjesto toga, dobilo je takve savršene ljude.
Bog nije stvorio neke ljude za pakao; naprotiv, On je stvorio pakao za neke ljude.
Na primjer, država gradi zatvor, ali ne gradi ga da bi tamo trpali ljude bez razloga. Gradi ga da bi u njega mogli ući oni koji to zaslužuju. Baš tako, Allah je sagradio pakao za one koji ga zaslužuju. Inače…
“reći da sam pripremio pakao za takve i takve ljude”
To ne odgovara pravdi i mudrosti Boga. Jer, ako takvi ljudi nikada nisu zaslužili pakao, onda bi imali pravo na prigovor.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
