„O vi koji vjerujete! Ne ulazite u kuću Prorukovu bez dozvole, osim ako vam nije dozvoljeno da jedete, ali kad budete pozvani, ulazite i kad pojedete, razidite se, ne zadržavajte se; to je uznemiravalo Proruka, a on se stidio da vam to kaže, ali Allah se ne stidi da objavi istinu. Kad od Prorukih žena zatražite nešto, tražite ih iza zavjese; to je čišće za vaša srca i za srca njihova. Nemate pravo da uznemiravate Allahova Poslanika, niti da se poslije njega ženite za žene njegove; to je kod Allaha grijeh velik.“ (Ahzab, 53)
– Je li i Muhamed smrtnik, kao i svi ostali?
– Kakvu univerzalnu poruku nam ova recenica može poslati danas i sutra?
– Ili je Bog islama stalno objavljuje ajete o privatnom životu svoga proroka?
Dragi naš brat,
Slava i čast Allahu, čiji je čas najviši.
Po našem mišljenju, mišljenje nekoga tko kaže “Bog Islama” ne predstavlja nikakvu vrijednost. Jer
koji donosi odluke o stvarima u koje ne vjeruje
Često se događa da logika nekih ljudi radi obrnuto. Jer, predrasude slijepaju oči, mržnja i zloba slijepaju oči razumu, a um onoga tko pokušava pobiti ono u što ne vjeruje, atrofira.
Na primjer, ako su dva čoveka razmišljala o bićima u svemiru, a jedan od njih veruje u Stvoritelja, onda se sva njegova razmišljanja mogu uzeti u obzir. Jer, u najjednostavnijem sažetku, on može reći:
„Bez majstora nema igle, bez pisca nema slova, bez predsjednika nema države, bez guvernera nema provincije, pa čak ni bez seljanskog poglavara nema sela, ne može biti…”
Dakle, tvrditi da je ovaj čudesni svemir nastao slučajno, bez vlasnika, majstora, autora, upravitelja i volje…
To je logički nemoguće.
Ali nitko ne mora prihvatiti da je to tako.
„da je nastalo takvom slučajnošću, ontološki, arheološki, biološki itd., ili rukom neživih, nesvjesnih, nemoćnih uzroka“
Moraju dati primjer, a do sada nitko nije dao takav primjer, i tisuću puta je nemoguće da daju primjer koji bi bio u takvoj paukovoj mreži. To je jedno!
Drugo:
Evo prevoda relevantnog ajeta:
„O vi koji vjerujete! Ne ulazite u kuću Poslanikovu dok vam se ne dozvoli, čekajući da se hrana pripremi; nego kad vas pozovu, ulazite; a kad pojedete, razidite se, ne zadržavajte se. To vam je smetalo Poslaniku, a on se stidio da vam to kaže, ali Allah se ne stidi da kaže istinu. Kad od Poslanikovih žena tražite nešto, tražite ih iza zavjese; to je čišće za srca vaša i srca njihova. Nemate pravo da žalite Poslanika, a ni da se vjenčate s njegovim ženama poslije njega, jer je to kod Allaha grijeh velik.”
(Al-Ahzab, 33/53)
a)
Ovdje nije bitno je li jeo ili nije. Bitno je da je neprestano, danju i noću, u komunikaciji s Bogom, u kontaktu s anđelima, da obavlja dužnost robstva, da prenosi i objašnjava objave ljudima, da se brine o svojoj obitelji, itd.
-ako se tako može reći-
Radi se o tome da se ne smeta osobi od koje je Allah (s.w.t.) učinio blagoslov, a koja nema vremena ni da se ogrebe po glavi.
b)
Naravno, takvo ponašanje zaslužuje upozorenje, poput ponašanja nekih nedavno muslimaniziranih beduina koji su se bez obzira na pristojnost i odgoj, bezobzirno i bez razmišljanja, uvalili u prisustvo Muhammeda (s.a.v.s.), koji je bio duhovni i materijalni gospodar i ovoga i onoga svijeta, i ponašali se na takav način da se ne zna kada bi mogli zakucati na vrata i kada bi mogli izaći.
c)
Poznato je koliko je važno zakazati sastanak unapred, čak i da biste se sastali s direktorom bilo koje institucije, a kamoli s predsjednikom, premijerom ili guvernerom.
Sad, zamislite da biste, bez zakazivanja ili dozvole, u bilo koje doba dana – ujutro, popodne ili navečer – mogli neobjašnjivo ući u kuću Poslanika Allaha, Muhammada (s.a.v.s.), i to u vrijeme kada je on, kao gospodar svemira, u gostima kod nekoga, i to u vrijeme obroka, a zatim i nakon što je završio s jelo…
(kao da su u kafiću u nekom selu)
na tom nadljudskom skupštinskom mjestu, koliko god im se to svidjelo
-kao da zauzima prostor
– uznemiravanje je, bez sumnje, ponašanje koje zaslužuje upozorenje.
d)
Unatoč svemu tom nepristojnom i neukroćenom ponašanju, činjenica da je Poslanik (s.a.v.s.), kao domaćin, bio suzdržan od upozoravanja gostiju, predstavlja vrhunac bontona bez premice.
Samim tim što nam je u svrhu moralne pouke prenesen tako živopisan događaj, Kur’an pokazuje da je izvor božanske mudrosti, a to je sasvim dovoljno da pokaže da je ova moralna pouka važeća u svim stoljećima.
Kao što je poznato, Poslanik Božji (s.a.v.s.) svojim položajem predstavlja sva područja privatnog i javnog života. Na primjer, otac, muž, poglavar države, sudac, zapovjednik, učitelj, prijatelj, drug… itd.
Iz tog razloga, ako neko pitanje predstavlja određeni položaj našeg Poslanika (s.a.v.s.), onda oni koji su na tom položaju uzimaju taj položaj kao uzor, a drugi muslimani ga cene u skladu sa tim položajem.
Na primjer,
svi očevi bi trebali uzeti za uzor postupak koji je on kao otac napravio,
Svi sudci uzimaju u obzir presude koje je donosio kao sudac, svi šefovi države uzimaju ga kao uzor u svemu što je pokazao kao šef države, a svi zapovjednici uzimaju u obzir situacije koje je pokazao kao zapovjednik. Isto tako, ovo može biti uzor za svakog vjernika i muslimana.
Dakle, možemo reći da je i ajet iz pitanja potrebno tumačiti u skladu s ovim predstavničkim položajem i da su ova pravila primjenjiva i na one koji obnašaju te položaje.
Allahova riječ je od vjeka vjekova, od početka do kraja.
Uvijek pokazuje lekcije i pouke koje treba izvući; naravno, za one koji žele shvatiti.
“Uistinu, u Poslaniku Allahovom imate dobar uzor za one koji se nadaju Allahu i Sudnjem danu i koji se mnogo sjećaju Allaha.”
(Al-Ahzab, 33/21)
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
