a)
Prema Buhariju, Muslimu, šest velikih hadisara i drugim pouzdanim izvorima, dok je Abu Talib bio na samrti, naš prorok…
“Ujče, reci ‘La ilahe illallah’ da bih u ahiretu mogao biti s tobom u sahadetu (rajskom vrtu).”
Na njegovo pitanje, Abu Talib je odgovorio da slijedi religiju Abdul Muttaliba. Nakon što mu je Poslanik (s.a.v.) rekao da će se za njega moliati (istiğfar) sve dok mu to ne bude zabranjeno, objavili su se ajeti 113. sure At-Tawbah i 56. sure Al-Qasas. U 113. ajetu sure At-Tawbah stoji da se ne smije moliti (istiğfar) za politeiste, čak i ako su rođaci proroka i vjernika, nakon što se utvrdi da su stanovnici pakla. To spominjanje politeista me zbunilo, jer ako je taj ajet objavljen za Abu Taliba, to bi značilo da je on bio politeist.
b)
U priči, kada Abu Talib kaže da je na vjeri Abdulmuttaliba, to znači da je Abdulmuttalib, djed našeg proroka, bio politeista. Ajetima i hadisima je dokazano da su svi preci i djedovi našeg proroka bili vjernici.
c)
Drugo pitanje se odnosi na suru At-Tawbah, za koju se tvrdi da je počela da se objavljuje u 9. godini hidžre, a prema drugoj verziji, ona je poslednja sura objavljena u Kur’anu. Smrt Abu Taliba u prvim godinama poslanikove misije demantuje ovu tvrdnju. Dakle, radi se o izmišljotini.
– Je li Abu Talib bio hanif ili je, poput Abu Leheba, štovala idole?
– A jesu li ovi ajeti objavljeni u Mekkanskom razdoblju?
– Ako je ono što sam napisao točno, to znači da čak i u Buhariju, koji se nakon Kurana smatra drugom najvažnijom knjigom, postoje izmišljene hadisi. Ima li u učenjaka, svetih osoba i muftija konsenzusa po ovom pitanju?
– Postoji li konsenzus učenjaka i pravnika u pogledu određenog tumačenja onoga što sam napisao?
Dragi brate/draga sestre,
a)
Abu Talibov zadnji
“Držim se vjere Abdulmuttalibove.”
pričaju se priče da je umro u nevjerici, te da su stihovi 113. sure At-Tawbah i 56. sure Al-Qasas objavljeni zbog toga.
-u smislu kriterija hadisa-
točno je.
(vidi Buhari, Cenaiz, 80, 102; Menakıbu’l-Ensar, 40; Tafsir sureti 28; Muslim, Iman, 39; Nesai, Cenaiz, 102; Ibn Hanbel, 5/33)
– Sljedeće hadisovo prenošenje takođe podržava gore navedena prenošenja.
Naime:
Prema predanju, Hazrat Abbas je rekao Poslaniku Allahovom:
„Šta si učinio za svoga ujaka (Abu Taliba)? U ime Allaha, on te je stalno štitio i ljutio se na ljude zbog tebe.“
Kada mu je postavio takvo pitanje, Poslanik Božji (s.a.v.s.) je odgovorio:
„On (trenutno) boravi na mjestu gdje je vatra stigla do peta. Da nije moj, bio bi u najnižem stupnju vatre/pakla.“
(Buhari, Menakıbu’l-Ensar, 40; Muslim, Iman, 358)
– Stajalište Ahl-i Sunnet u vezi s ovim pitanjem je:
-na temelju navedenog hadisa i sličnih autentičnih predaja-
da je Abu Talib umro kao nevjernik/idolopoklonik, bez vjere.
je u tom smjeru.
Šija
smatraju da je on vjeran.
– U izjavama Bedüzzaman Hazreti’nin, koje slijede, također se ukazuje na stavove ove dvije grupe:
“Vi kažete:
Što je najtočnije rečeno o vjeri Ebu Taliba, tj. o tome je li bio vjernik?
“Odgovor:
Ahl-i Teşeyyu’ / Šijiti, oni koji vjeruju u to.
(kažu da je umro u vjeri);
Većina pripadnika Ahl-i Sunnet ne vjeruje u ono što tvrde.
Ali ovo je ono što mi je došlo na srce:
Abu Talib, Poslanik Allahov (s.a.v.s.)
ne poruku;
njegovu osobu,
Vrlo je cijenio samog sebe.
On je taj.
Ta iskrena, osobna naklonost i ljubav, naravno, neće biti uzaludne.”
„Da, Abu Talib je iskreno volio, štitio i branio Najuzvišenijeg Poslanika Allaha;
ne negiranju i tvrdoglavluku,
možda hidžab
(osramljeno; ove “žene iz Kurejša”
“Da se ne bojim/da me ne bi sramovalo da se kaže da je Abu Talib povjerovao iz straha od smrti, ja bih povjerovao.”
(upućuje na priče u tom stilu)
i temeljen na osjećajima poput nacionalizma,
čak i ako završi u paklu jer ne prizna pravu vjeru
…i opet, unutar pakla, može stvoriti svojevrsni privatni raj, kao nagradu za njegova dobra djela. Kao što je stvorio proljeće na nekim mjestima zimi i pretvorio zatvor u palaču za neke ljude u zatvoru – pomoću sna – tako može pretvoriti privatni pakao u privatni raj…”
(Mektubat, Dvadeset osma poslanica, str. 387)
b)
Pradjed našeg Poslanika (s.a.v.s.), Abdul-Muttalib, pripadao je grupi “Fetret” jer je živio prije dolaska islama. Međutim, Abu Talib je bio upoznat s islamom i stoga je prestao pripadati grupi “Fetret”. Prema tome, Abu Talib je trebao prihvatiti islam.
– Bediüzzamanov komentar na ovu temu, u sažetku, glasi:
“Pitajte me što god hoćete:”
Da li su preci Poslanika Božijeg, mir i blagoslov sa njim, u periodu predislamskog neznanja bili pripadnici neke religije?
“Odgovor:
Priča se da je Hazreti Ibrahim, mir sa njim, bio religiozan, i to zahvaljujući ostatku vjere koji je preživio u nekim pojedincima, a koji je kasnije bio prekriven zaboravom i zavjesama duhovnog mraka.“Naravno, pojedinci koji su činili niz svetih duša koji su potekli od Hazreti Ibrahim Aleyhisselama i koji su rezultirali u Resul-i Ekrem Aleyhissalatu Vesselamu, sigurno nisu ostali bez svjetla prave vjere i nisu bili poraženi od tame nevjerstva.”
Ali
(uključujući i Abdulmuttaliba)
U vremenu zaborava, „Mi nećemo kazniti nikoga dok ne pošaljemo proroka.“
Prema tajni ajeta koji glasi: “A oni koji su bili u stanju neznanja (fetret), oni su spaseni”, oni koji su bili u stanju neznanja su spaseni. Sveobuhvatno, oni neće biti pitani za svoje greške u detaljima. Prema Imam Šafi’iju i Imam Eš’ariju,
Iako bi se i okrenuo nevjerstvu, ako ne odstupuje od osnovnih načela vjere, i dalje je od onih koji će biti spašeni.
Jer Božanska ponuda se ostvaruje poslanstvom, a poslanstvo se potvrđuje obaviještenjem. Budući da su zaborav i prolaz vremena zasjenili religije ranijih proroka, oni ne mogu biti argument za ljude u vremenu zaborava. Ako poslušaju, dobiju nagradu; ako ne, ne dobiju kaznu. Jer budući da je ostalo nepoznato, ne može biti argumentom.”
“Pitajte: Koja je najtačnija i najpouzdanija informacija o vjeri oca, majke i djeda Abdülmuttaliba, Resul-i Ekrem Aleyhissalâtü Vesselâm?”
“Odgovor:
… U ovakvim detaljnim pitanjima, moje vrijeme ne dopušta da proučim sve knjige hadisa i napišem najjači argument. Samo ću reći ovo: otac i majka Poslanika Allahovog, sallallahu alejhi ve sellem, su bili spaseni, bili su u Džennetu i bili su vjernici. Allah, dž.š., sigurno ne bi uvrijedio blagoslovljeno srce svoga voljenog Poslanika i dječiju naklonost tog srca.
(Mektubat, Dvadeset osma poslanica, str. 385-386)
c)
Istina je da je Abdulmuttalib umro u Mekki. Također je istina da je Kur’anska sura At-Tawbah objavljena u devetoj godini hidžre. Međutim, postoji još jedna poznata istina: postojanje ajeta koji su objavljeni u Mekki, ali se nalaze u surama objavljenim u Medini. Stoga, budući da je to navedeno u vjerodostojnim hadisima, nema znanstvenog razloga da se ne tvrdi da je 113. ajeta sure At-Tawbah objavljena u Mekki.
– Jedan učenjak po imenu Husajn ibn Fadl smatrao je da je malo vjerojatno da se ovaj ajet odnosi na Ebu Taliba, s obzirom na to da se nalazi u suri At-Tawbah.
U suprotnom, al-Vahidî, poznati tumaš Kurana, ukazao je na to da ovo mišljenje nije točno i rekao:
“Vrlo je vjerojatno da je Prorok nastavio moliti za oproštenje grijeha Abu Talibu i u Medini, sve do dolaska zabrane u suri At-Tawbah.”
time je izrazio da objelovale se ove ajete u Medini ne stvara nikakvu kontradikciju u vezi s temom.
(vidi Razija, Alusija, tumačenje relevantnog ajeta)
– Meraği je također spomenuo ovu temu, ali bez spominjanja imena.
„Neki učenjaci su smatrali da je malo vjerojatno da je povod objave 113. ajeta Sure Tevbe, objavljenog u Medini, bio smrt Abu Taliba u Mekki…”
Nakon što je to rekao, skrenuo je pozornost na ova dva gledišta učenjaka koji su odgovorili na to:
Prvo:
-Kao što smo ranije napomenuli-
Moguće je da je ovaj ajet objavljen u Mekki, ali se nalazi u suri At-Tawbah. U Kur’anu postoji takvo pravilo.
Drugo:
Moguće je da je Poslanik Allahov tražio oproštenje za svoga strica Ebu Taliba sve do objave ovog ajeta.”
(Meraği, tumazenje relevantnog ajeta)
Još jedna napomena
U tefsirskim i hadisnim izvorima naveden je i drugi povod objave ovog ajeta. Učenjaci ga ponekad navode i zbog toga što odgovara sadržaju određenog temata.
razlog objave
koristili su izraz.
(vidi el-Kasimi, tumazenje relevantnog ajeta)
Međutim, čak i ako razlog objave naveden u Buhariju u vezi s ovim pitanjem nije točan, to ne znači da je hadis izmišljen. Jer je lanac prenosa pouzdan i potiče od pouzdanih osoba. Jednostavno, procjena tog razloga objave od strane Sahabea mogla je biti netočna. Odgovornost za netočnu procjenu leži na onome tko je izvršio procjenu. Netočna interpretacija ne dokazuje da je hadis izmišljen. Također je važno napomenuti da je navedeni razlog objave potkrijepljen pouzdanijim izvorima od ostalih.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
