Izreka: “Onaj tko se u doba propadanja mog naroda drži mog sunneta (tradicionalnog praćenja), ima nagradu stotinu mučenika” – je li to hadis i ako je, kako ga treba shvatiti?

Odgovor

Dragi naš brat,


Da, ove izjave su hadisi.


“Onaj tko se u doba zla mog naroda drži mog sunneta (tradicionalnog načina života), ima nagradu sto mučenika.”

(1)

Kada bid’a i zablude prožmu i vladaju islamskim društvom, onaj koji se drži Sunneta (Sunna) moći će steći nagradu stotinu mučenika.

Naravno, istine Kur’ana i načela Sunneta su neizdvojivi. Vrijeme u kojem su bid’ati (novotarije) uobičajeni u zajednici, kada je većina pod utjecajem bid’ata i zabluda, je zaista rizično i opasno vrijeme.

Što je veći rizik u nekom djelu, to je veća nagrada. U ovakvom opasnom vremenu, služiti istinama vjere, tumačenju Kurana, primjeni sunneta i oživljavanju islama je velika služba; pa čak i veća žrtva nego što bi je podnio mučenik u normalnim okolnostima, jer bi mogla donijeti nagradu jednaku nagradi mnogih mučenika.

Jer dok mučenik u jednom trenutku pokazuje žrtvu i daje svoj život na putu Allaha, onaj koji služi istinama vjere, Kur’anu i Sunnetu u takvoj atmosferi, može vršiti velike žrtve u svakom danu svoga života.

Dakle, što je vrijeme teže i što je više kušnja, to je veća nagrada za dobra djela. Ovaj hadis također snažno potiče na slijedanje sunnete.

Spomenuto u hadisu

Riječ “temessük” (držanje se sunneta) obuhvata sledeća značenja:

(2)


1. Ustrajnost je odlučnost, upornost i tvrdoglavost:

Ustrajnost, odlučnost i upornost su sadržane u značenju riječi “temessük”. U doba propadanja zajednice, pojave se oni koji, s odlučnošću i upornošću, očuvavši isti pozitivni stav, pokazuju svoju privrženost sunnetu i kuranskim propisima. Za to su spremni sve žrtvovati. Ovo značenje se nalazi u korijenu “msk” i u svim derivatima.


2. Ustrajnost je stalna:

Ustrajnost, upornost i odlučnost, po samoj svojoj prirodi, zahtijevaju kontinuitet. Ako se prouče značenja tih pojmova, uočava se kontinuitet u svima. Držati se nečega bez puštanja zahtijeva stalno držanje. Čuvati znači stalno štititi. Stoga, rad koji zahtijeva veliku nagradu, poput nagrade stotinu mučenika, zahtijeva kontinuitet, strpljenje, odlučnost i posvećenje cijelog života putu Kurana i Sunneta, koji su neizdvojivi.


3. Privrženo držanje se sastoji u tome da se čvrsto drži celokupnog načela:


Privrženo držanje se odnosi i na brigu o “celini”.

Držati nešto, ne puštati ga, znači držati cijelo ono što je uhvaćeno i zadržano. Kao uhvatiti nekoga. Držati jezik za zubima znači u potpunosti ga spriječiti da govori. Malo govoriti, malo šutjeti ne računa se kao ne govoriti. Isto je i sa suzdržavanjem od hrane, pića i seksualnog odnosa, što znači odustati od toga i suzdržati se od toga.

Stoga, u vremenu propadanja zajednice, pridržavanje sunetu je pridržavanje koje se odnosi na cjelinu i ima za cilj očuvanje i održanje cjeline. To znači držati se svih aspekata islama, Kurana i suneta, ne odustajati od njih i boriti se za njihovo očuvanje. Općenito, u vremenu općeg propadanja zajednice, malo će biti onih koji će se ovim poslom baviti. A očito je da je taj posao težak. Zbog tih razloga, nagrada je i velika.


4. Upornost odražuje borbu suprotnih sila:


Msk

U korijenu i u čvrstoći postoji uzajamna borba i otpor dviju sila jedna drugoj.

držanje, pridržavanje, pridržavanje se, pridržavanje se pravila, pridržavanje se pravila i propisa,

najprije označuju držanje nečega, ne puštanje, ne oslobađanje. Ovdje je snaga na strani onoga tko hvata, drži i ne pušta. Ali strana koja je držana nije pasivna u odnosu na to ne puštanje. I ona želi osloboditi se tog držanja, želi slobodu.

Na primjer, u korijenu msk, koji izražava zadržavanje govora, zadržavanje od govorenja, jezik želi govoriti, nastoji govoriti, ali u toj borbi podleže snazi koja ga sprječava. Sukob u korijenu msk.

“Ko god se drži mog sunneta…”

, kada se razmotri u kontekstu hadisa, označava stalnu borbu i trud za očuvanje i zaštitu sunneta.




Izvori:




1.

el-Bağavi, Hüseyin b. Muhammed eş-Şafi, Mesabihu’s-Sunne, I-II, Bejrut, t. I, 40, br: 130; el-Munavi, Abdurra’uf, Feyzu’l-Kadir, I-VI, Bejrut, t. VI, 261. (br: 9171-9172); Za temu o povečanju nagrada kada se zajednica pokvari, vidi Taftazani, Mesud b. Ömer, Serhu’l-Makasıd, IV, Bejrut 1988 I, 308; el-Heytemi, Ahmed b. Hacer, es-Savaiku’l-Muhrika, Kairo 1385, str. 210.



2.

el-Kamûsu’l-Muhit III, 329; el-Mu’cemu’l-Vasit str. 869; el-Mufredat, str. 469.


Sa pozdravom i blagoslovima…

Islam kroz pitanja i odgovore

Najnovija Pitanja

Pitanje Dana