– Na primjer, želim krenuti određenim putem i na tom putu mi se ukazuju dobri razlozi, je li to znak da bih trebao nastaviti tim putem?
– Trebamo li živjeti život u zahvalnosti za blagoslove i milosti koje smo dobili? Na primjer, ako je netko obdaren velikim bogatstvom duše i lijepim karakterom, treba li to pokazivati drugima kao primjer?
– Postoji li neobjašnjiva milost ili možemo shvatiti njezinu svrhu razmišljanjem o uzrocima? Grešimo li ako tako postupimo, tj. ako kažemo: “Bog mi je dao ovo i ono, a u isto vrijeme dogodili su se ovi i ovi događaji, dakle to bi moglo ukazivati na ovo”, i na temelju toga, oslanjajući se na Boga, sami sebi zacrtamo put? Je li u tome neka mana?
– Možete li mi napisati detaljan odgovor, uzimajući u obzir ono što sam spomenuo, o tome kakvi su stavovi izraženi u Kur’anu i hadisima u vezi s milostima?
Dragi brate/draga sestre,
Najprije, On je darežljiv, pa zato daje blagodati. Blagodati koje daje i nevjernicima, koji mu nikako ne zahvaljuju, su jasni dokaz toga. Uostalom,
„Moja milost obuhvata sve.“
(Al-A’raf, 7/156)
spomenuto u stihu koji glasi:
Rahman
To pokazuje i božanska proglasnica koja proslavljuje beskrajnu milost Njegovog imena.
Jedan od važnih razloga za darivanje blagodati, bez sumnje, je i iskušavanje ljudi. Ovo iskušavanje je izuzetno važno za razdvajanje onih koji su zahvalni od onih koji su nezahvalni. U suri Rahman, svaka spomena o nekim blagodatima Allaha, slijedi…
„Pa, koju od blagodati vašeg Gospodara vi biste mogli poreći?“
uključivanje izjave u tom smislu i
ponoviti trideset i jedan put
njeno spominjanje je vrlo značajno jer pokazuje važnost iskušenja povezanog sa zahvalnošću.
Ništa što Bog radi nema svrhu, razlog ili mudrost. To se odnosi i na darivanje blagodati. Jedno od imena Boga je i Hakīm (Mudri). Ovo ime, koje se u Kur’anu spominje mnogo puta, pokazuje da Bog ne radi ništa besmisleno, uzaludno, bez razloga ili svrhe. Zbog toga, ako zamislimo blagodat bez razloga, onda bismo rekli da se Bog -ne daj Bože- bavi besmislicama.
Iz tog razloga,
„Kad Sulejman ugleda kraljicu kako stoji pored svoga prijestola, reče: Ovo je blagodat od mog Gospodara. Da li ću biti zahvalan ili ću biti od nezahvalnih?“
(Neml, 27/40)
Kao što je opisano u stihu koji se tumači kao: “I svaka nagrada je zapravo iskušenje”, i mi možemo misliti da je svaka nagrada, poput one koju je dobio Sultan Sulejman (a.s.), zapravo iskušenje.
Međutim, ne možemo sa sigurnošću utvrditi da li razlog koji mi smatramo za opravdanje za blagoslov zapravo postoji. Zbog toga je pri razmišljanju o blagoslovima prikladnije gledati s perspektive Kurana i Sunneta, a ne s apsolutno točnog razloga, i usvojiti percepciju koja nas potiče na zahvalnost Allahu.
Važno je napomenuti i ovo:
Pogrešno je smatrati blagodare koje nam je Bog darovao nagradom za ono što smo učinili, jer to može dovesti do samoljublja. Ako je veza između toga očigledna, onda to treba shvatiti kao poticaj da nastavimo činiti dobra dela, odnosno kao motivaciju za buduće postupke.
Najbolje je gledati na primljene blagodati kao na dar i milost od beskrajnog milosrđa Allaha, i shvatiti da su one ujedno i ispit, za koji je potrebno izraziti savršenu zahvalnost;
zahvalnost se, općenito, manifestira poštivanjem Božjih zapovijedi i zabrana.
najbolja je metoda.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
