Da li je dozvoljeno oduzimati od zekata svaku materijalnu pomoć koju pružamo u svakodnevnom životu ili poklone koje dajemo našim nećacima na svadbama? U čemu se u tom smislu sastoji razlika između poklona i zekata?
Dragi naš brat,
Poklon
može se dati svima, bez obzira na to jesu li bogati ili siromašni; ali
zakat
To je pravo siromasnih.
Iz tog razloga pokloni bogatima ne zamjenjuju zekat.
Osobe kojima se daje zekat su poznate. Pomoć i poklone koje im dajete možete dati s namjerom da to bude zekat.
U 60. ajetu Sure Tevbe, u prevodu, se navodi kome treba davati zekat:
„Zekat se daje siromašnima, siročadi, onima koji se bave zekatom, onima čija srca treba privući Islamu, kao obaveza od Allaha. Troši se za oslobođenje robova, za one koji su u dugovima, za one koji su na Allahovom putu i za one koji su ostali na putu…”
U svetom ajetu
Osam kategorija kojima se daje zekat
Navodi se da su, redom, sljedeći:
1. i 2. Siromašni i jadni:
Siromašan,
To je osoba koja nema imovinu u iznosu nisaba dovoljnu za plaćanje zekata, čiji prihodi ne pokrivaju njene potrebe i koji joj nisu dovoljni za život.
Ako je siromašan,
siromašan je onaj tko nema imovine niti prihoda.
Siromašnima ili siročadi se daje zekat u iznosu koji će pokriti njihove potrebe, otplatiti dugove i izvući ih iz sirotice. Dati zekat u iznosu koji bi siromaha učinio bogatim, ili u iznosu koji prelazi nisab (minimalni iznos za zekat) i pokriva dugove i potrebe, je mekruh (neželjeno).
3. Osobe koje rade na prikupljanju zekata:
U islamskoj državi zekat se prikuplja putem države. Utvrđivanje imovine podložne zekatu, izračunavanje iznosa, prikupljanje, skladištenje i čuvanje vrše osobe koje su država ovlastila za to. Osoblju koje radi na tome se daje dio zekata. Iako oni nisu siromašni, taj dio im pripada kao naknada za njihove usluge.
4. Oni čija srca će biti zagrijana Islamom:
„Müellefe-i kulûb“
Ovi ljudi, poznati kao “muhlāf”, su oni čija srca se žele privući Islamu, čije se zloćudnosti želi izbjeći ili od kojih se u nekom obliku očekuje korist za muslimane.
Učenjaci Hanefijskog pravnog pravila,
Odnoseći se na jedno od tumačenja (ijtihad) Husejn Ömera (ra), oni tvrde da je ova odredba prestala da se primenjuje nakon Poslanika (s.a.v.s.).
Učenjaci Hanbelit škole mišljenja, s druge strane,
Navodeći da je odredba o “müellefe-i kulûb” (osobama čija srca treba privući islamu) i dalje na snazi, oni tvrde da se i takvim osobama može izdvojiti dio zekata. Neki suvremeni islamski učenjaci, navodeći da i u našem vremenu postoje osobe koje bi mogle spadati u ovu kategoriju, izražavaju potrebu za izdvajanjem određenog udjela zekata za “müellefe-i kulûb”.
5. Robovi:
To su robovi i robinje koji su sklopili ugovor sa svojim gospodarom da bi bili oslobođeni uz naknadu. Danas je ropstvo u pojedinačnom smislu sasvim nestalo iz svijeta. Ovdje se vidi koliko Islam cijeni dostojanstvo i čast čovjeka, njegovu slobodu i prava. Islam je, na svaki mogući način, podržao ukidanje takvog običaja kao što je ropstvo, koji je suprotan ljudskoj prirodi, institucijom zekata, koji je najveći obred i forma socijalne pomoci.
6. Dugovnici:
Zaduženi,
to je osoba koja nema imovine u iznosu nisaba, osim dugova.
Onima koji su se zadolžili kako bi podmogli svoje osnovne potrebe, poput hrane, pića i odjeće, onima koji su stradali od katastrofa poput požara, poplava i potresa, onima koji su oboljeli ili se zadolžili zbog bolesti, ako su u stanju potrebe, daje se zekat u iznosu koji pokriva njihove potrebe. Oni koji su se zadolžili iz opravdanog razloga i potrebe, poput sklapanja braka, udaje djeteta, kupovine kuće ili kućanskih potrepština, također spadaju u kategoriju dužnika kojima se daje zekat. Pri davanju zekata, dužnici se uzimaju u obzir prije nego drugi siromasi.
7. Muџahidi (Oni koji vode džihad na Allahovom putu):
To se odnosi na osobu koja želi dobrovoljno sudjelovati u ratu na Allahovom putu, ali nema hranu, oružje i druge potrepštine. Takvoj osobi se može dati zekat kako bi se njene potrebe zadovoljile. To je:
“Fi sebilillah infak = trošiti na Allahovom putu”
naziva se.
8. Onima koji su ostali na putu:
U ovu skupinu spadaju oni koji su napustili svoju domovinu radi džihada, hodočašća, zarade za život i stjecanja znanja, a koji su u stranoj zemlji postali siromašni. Ako su oni zapravo bogati, ali se samo privremeno nalaze u teškoj situaciji, tada im se može dati zekat u iznosu koji pokrije njihove potrebe; ako su siromašni, tada se može dati veća suma zekata.
(vidi Mehmed Paksu, Naš život u ibadetu – I)
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
