Dragi brate/sestro,
„Onaj koji daje oblik; onaj koji svemu daje lik i formu.“
“Ono što svaki oblik čini drugačijim od ostalih.”
„Onaj koji stvara svoja stvorenja u obliku i liku kakvom hoće.“
(Hašr, 59/24)
Kada promatramo svijet postojanja, prvo nam u oči upada svijet oblika. Svi ti oblici su poprimili svoj oblik prema suštinama.
U Nur Külliyatı se spominje: ‘
posebna predispozicija za učenje
i
‘lično lice’ ili ‘osobno lice’
Kao što se vidi iz izraza, likovi se dijele na materijalne i duhovne. Svaka duša ima duhovno lice koje je razlikuje od drugih, sa svojim osobinama, sposobnostima i talentima. Baš kao što svako lice ima oblik koji ga razlikuje od drugih lica.
Budući da nam je prilično teško zamišljati i razmišljati o duhovnim oblicima, kada razmišljamo o imenu Musavvir, više se prisjećamo materijalnih oblika, razmišljamo o njihovoj ljepoti i mudrosti.
Prije nego što su stvorena bića, suština svega bila je u Allahovom znanju. Svaka od tih suština imala je svoje vlastito postojanje. Kada su uvedene na pozornicu svijeta, svaka je dobila svoj vlastiti materijalni oblik. Nevidljivi oblici postali su vidljivi.
“Postao sam tijelo od mesa i kostiju, / Pojavio sam se kao Yunus,”
U stihu je ovo značenje izraženo na prefinjen način.
Ovu istinu, koja vrijedi za cijeli svemir, možemo jasnije pročitati u čovjeku, koji je mali primjerak svemira.
Kao što svako biće ima svoju suštinu, tako i svaki organ ima svoju zasebnu suštinu. Božanskom znanošću i mudrošću, svaki organ je stvoren i oblikovan onako kako je potrebno da bi obavljao svoju funkciju, a to je učinjeno Božanskom moći.
Lako možemo shvatiti da se duše ‘čovjeka, deve, koze, vuka, goluba, vrapca, ribe’ međusobno jako razlikuju. Stvaranje toliko različitih vrsta duša pripada samo Allahu. Isto tako, budući da dobro znamo da je naše tijelo stvoreno na najprikladniji način za našu dušu, možemo shvatiti da se i svaka životinja osjeća ugodno u svom tijelu. I u tome što je za svaku od više od milijun životinjskih vrsta stvoreno tijelo najprikladnije za njezinu dušu, osjećamo veličinu imena Musavvir (Onaj koji oblikuje).
Istina o oponašanju nije svojstvena samo živom svijetu. Međutim, ta se istina u živom svijetu očituje i pokazuje na jasniji način.
Bog, čija su sva svojstva beskonačna, pokazao je tajnu beskonačnosti i u očitovanju tih svojstava i imena. Očitovanja Njegovog imena protežu se u beskonačnost, a nijedno od tih očitovanja ne sliči drugome.
U ovom svemiru nećete naći dva oblika koji su u potpunosti identični. Nijedna zvijezda nije ista kao druga. Oblaci se svakog dana, u svakom gradu, pojavljuju u različitim oblicima.
Ne postoje dvije planine koje su identične jedna drugoj.
Dođite na obalu mora; nećete naći dva kamena oblutka koji su identičnog oblika.
Najjasniji dokaz ove istine su ljudsko lice i otisci prstiju. U čitavom čovječanstvu, uzimajući u obzir i prošlost i budućnost, nećete naći dvije osobe s istim licem.
Dok razmišljamo o tim razlikama, moramo imati na umu da su one istovremeno i velika blagodat. Na primjer, da svi ljudi imaju isto lice, društveni život bi se pretvorio u kaos.
•••
Čovek, razmišljajući o svom imenu, treba sa divljenjem da razmišlja o svetu slika i o čudesnoj vezi tog sveta sa svetom suština, a takođe treba da se trudi da izrazi zahvalnost za ljudski lik koji mu je podaren.
S pozdravom i molitvom…
Islam u pitanjima i odgovorima
