Dragi brate/sestro,
Kâbıd:
„Onaj koji sužava i steže“, „Onaj koji uzrokuje oskudicu“
Bâsıt:
„Ono što otvara i proširuje.“ „Ono što daje volumen.“(Sura El-Bekare, 2:245)
Ova dva pojma vrijede i za materijalni i za duhovni svijet. Kao što je bogatstvo prostranstvo, a siromaštvo skučenost, tako je i znanje prostranstvo, a neznanje skučenost.
Najveće očitovanje ova dva blagoslovljena imena očituje se u srcu i duši čovjeka. Jer, duša je iznad tijela, a značenje iznad materije.
Kada čovjek svoju slobodnu volju usmjeri prema Božjoj volji, u njegovom srcu i duši nastaje prostranstvo. U suprotnom, čovjek se nađe u duševnim tjeskobama, današnjim rječnikom rečeno, u stresu.
U čvrstoj vjeri ima širine, a u slaboj vjeri uskost.
U strpljenju je širina, u nestrpljenju je uskost.
U opraštanju je širina, u osjećaju osvete uskost.
U velikodušnosti je širina, u škrtosti je uskost.
Međutim, ova dva imena su usko povezana sa “strahom i nadom”, koji su temelji duhovnog napretka čoveka, odnosno sa “strahom od Božije kazne i nadom u Njegovu milost”.
Ime Kâbıd je značajan izvor straha, a ime Bâsıt je značajan izvor nade. Dakle, vjernik se treba bojati Allahove veličine i moći, često se prisjećati kaburske kazne i Džehennema; ali se istovremeno treba i neprestano nadati Njegovoj milosti i oprostu, te u skladu s tim i postupati.
U Fatihi, koja se opisuje kao sažetak Kur’ana, strah i nada se izmjenjuju; stoga duša naizmjenično proživljava nadu i strah, olakšanje i tjeskobu.
-âlemîn
,’ ‘
Rahmân i Rahîm’
Imena tješe dušu radošću i nadom.
‘
Maliki jevmidin’
Njegove riječi u duši bude strah i tjeskobu.
i zatraži pomoć’
Na stranicama se isprepliću nada i strah.
Yoluna hidayet’
Očekivanje je za dušu velika nada i vrata sreće.
Nakon ove nade, ‘
žrtva’
vidi
‘dallîn’
Strah od pripadanja nekoj grupi obuzima dušu.
Kao što biljka ima koristi od noći i dana na poseban način, tako i vjernik prima blagodati od svakog od Božijih imena na poseban način.
U trenucima kada ga obuzme tjeskoba, kada ga okruže složeni problemi, kada mu se svijet učini preuskim, on bolje shvaća svoju nemoć i siromaštvo; razvija se u njemu svijest o ropstvu (prema Bogu).
Kada je duša ispunjena radošću i veseljem, to smatra božanskim darom i blagodati te nastoji ispuniti svoju dužnost zahvalnosti.
Čovjek u ovom dunjalučkom životu prolazi kroz razna iskušenja, čas mu je dosadno, čas mu je ugodno. Razboli se, ozdravi. Rastužuje se, raduje se. I tako, jednog dana, iz ovog prostranog svijeta preseli se u kabur.
Za one koji umru s vjerom, u onom svijetu se očituje njihovo ime, a grob, prema riječima Božijeg Poslanika (neka je mir s njim),
jedan vrt iz njihovih vrtova’
Za one koji ne vjeruju, ime se očituje i grob se pretvara u nešto što ih pritišće i muči.
Ovo putovanje završava se Rajom i Paklom. U prvom je sva širina, u drugom sva skučenost.
S pozdravom i molitvom…
Pitanja o islamu
