Dragi brate/draga sestre,
Prema klasičnim islamskim historijskim izvorima, kada je Poslanik (s.a.v.s.) zadobio povredu na Uhudu, a prsten na njegovom oklopu bio je zaglavio u kosti, drugovi su se trudili da ga izvuče zubima, a od drugova…
Malik ibn Sinan
U tom trenutku je progutao i njegovu krv. Na to je Poslanik (s.a.v.s.) objavio da vatru pakla neće doseći onaj čija se krv pomiješala s njegovom. Ista tema se nalazi i u islamskim povijesnim knjigama koje detaljno opisuju bitku kod Uhuda. Neki učenjaci, polazeći od molitve Poslanika (s.a.v.s.), došli su do zaključka da je njegova krv čista. Osim toga, Poslanik (s.a.v.s.) se može moliti za Sahabu i zbog ove važne usluge koju je obavio. (vidi: Kadı Iyaz, Şifai Şerif, prev. Suat Cebeci, Rehber Yayınları, Ankara, 1992, str. 62)
U islamu je pijenje krvi haram (zabranjeno).
Ovo se jasno vidi ako se pogleda treći ajet Sure Maide i njegovo tumačenje.
U predislamskom periodu, ljudi su skupljali krv životinja koje su zaklali u posude i pili je svježu ili nakon što je odstajala. Navedeni ajet zabranjuje pijenje krvi.
Međutim, postoji poseban stav u vezi s pijenjem krvi Poslanika (s.a.v.s.), jer je krv progutana pri vađenju prstena oklopa. Poslanik (s.a.v.s.) nikada…
‘za moju krv ste vi krivi’
nije dao takvu zapovijed. (vidi Sarıcık, Murat, İnhanç ve Zihniyet olarak Cahiliye, Nesil Yayınları, Istanbul, 2004, str. 250; Sarıcık, Murat, İslam öncesi Dönem- Cahiliye kültürü, Fakülte Kitabevi, Isparta, 2002, str. 270 i sl. Za načine konzumiranja krvi u Cahiliji vidi.)
Od plemenitih prvenaca (islama)
Abdulah ibn Zubajr
Još kao dijete, Abdullah je popio krv iz lečbe (hijama) Poslanika Božjeg (s.a.v.s.). Dogodilo se to ovako: Prema Darekutniju i drugim hadisima, Abdullah je u dobi od osam ili devet godina dobio posudu od Rasula (s.a.v.s.) da u nju baci krv iz leče, nakon što mu je Poslanik (s.a.v.s.) napravio leče.
dao mu je da pije, a Abdullah je, ostavši sam nakon što je otišao odatle, popio krv na mjestu gdje je trebao biti pokopan. Kada se vratio, Poslanik Allahov (s.a.v.):
“Što si napravio?”
pitao je, a on je sarkastičnim tonom odgovorio:
“Eliminirao sam ga.”
rekao je. Poslanik (s.a.v.) je posumnjao u situaciju i pitao:
“Sigurno si to popio?”
Abdullah je na to rekao:
“Da!..”
je izjavio.
Na to je Poslanik Božji (s.a.v.s.) rekao:
“Vatra ne dira onoga čija krv je s njom pomiješana.”
izjavio je i dodao:
“Vejlun leke mine’n-nasi ve vejlun li’n-nasi minke = Neka je prokletstvo na tebe od ljudi i neka je prokletstvo na ljude zbog tebe.”
(el-Askalânî, el-Metâlibü’l-Âli¬ye, 4:21; el-Heysemî, Mecma’u’z-Zevâid, 2708; el-Hâkim, el-Müstedrek, 3:554.)
Iz ovog slučaja možemo izvući sljedeće zaključke:
a)
To je dijete koje je popilo krv i samostalno je donijelo takvu odluku. Iako je pijenje krvi haram (zabranjeno), dijete ili ne zna za to ili na neprimjeran način pokazuje poštovanje prema Proroku Muhamedu (s.a.v.).
b)
Svojim izjavama pokušava sakriti da je popio krv. To znači da misli da bi Poslanik (s.a.v.) odobrio takvo ponašanje.
c)
Poslanik Božji (s.a.v.) je njemu rekao:
pij moju krv,
nije mu dao takvu naredbu, nego ga je umjesto toga povjerio zadatku da ga pokopa.
d)
Prema tumačenju hadisa, u krvi proroka Muhameda (s.a.v.s.) postoji poseban atribut. Onaj čija se krv pomiješa s njegovom, neće ući u pakao. Međutim, on ne savjetuje niti nalaže spas od pakla ovim putem.
e)
Jedna od interpretacija izrečenih riječi Proroka Muhameda (s.a.v.), iz doba Omajdijskih kalifata.
Abdullah ibn Zubajr
Njegovo mučeništvo je nastalo kada je poginuo u opsadi Meke. Kao i mnogi drugi, i on je poginuo u Meki. (vidi: Tarihul-Hamis, I/354)
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
