Dragi naš brat,
Ove izjave su neprihvatljive i štetne za vjeru.
To su riječi koje vode onoga koji ih izgovori u propast.
Među narodom se širi mnogo sličnih glasina.
“Posao se ne obavlja bez mita.”, “U ovo doba se ne radi bez kamata.”, “Ko ne uzima kamatu?”
Ovo su samo neki od takvih izraza.
Takve generalizacije nemaju nikakvo utemeljenje, niti su opravdane, niti imaju ikakvo značenje.
Prvenstveno
laž, mito
i
kamata
takvo ponašanje i navike, bez obzira na to koliko se prošire i koliko se učestale, nikako
Grešnost i zabranjenost ne nestaju.
i to se ne mijenja. Jer grijeh je grijeh, a haram je haram.
Kao pravilo, ako je Uzvišeni Bog zabranio neku stvar, ta stvar je ružna, stoga je haram i grijeh. A ako je neku stvar zapovjedio, ta stvar je lijepa, nagrađuje se i dozvoljena je.
Dakle, grijeh i nagrada, zabranjeno i dozvoljeno, određuju se Božjom zabranom i zapovijeđu.
Zbog toga nijedan čovek i nijedna sila ne mogu ukloniti grešnu i zabranjenu prirodu onoga što je zabranjeno.
Ako osoba svjesno laže, znajuci da laže, počinje grijeh i time prihvaca religijsku odgovornost i grijeh. Ali ako ne vidi laž kao laž, ne razlikuje istinu od laži i drži ih na istoj razini, jednog dana ce laž govoriti kao istinu, to ce postati navika, i kad vise nece moći prestati, postace potpuni lažac.
S vremenom počinje da mu smeta i ono što je direktno i istinito.
Jer laž je toliko odvratna, loša i griješna za osobu koja uvijek govori istinu, ne odstupuje od istine, čiji je život protekao na pravom putu i koja istinu smatra životnim principom; toliko je glupo, pogrešno i neprihvatljivo za osobu koja se svake prilike hvata laži, pribjegava laži i gradi svoj život na laži i lažljivosti da bude istinita i poštuje istinu.
“glupost”
smatra ga kao.
Uzvišeni Allah strogo upozorava vjernike na laž i lažljivost i neprestano ih poziva na istinu:
“…Izbjegavajte lažne riječi.”
(Hadž, 22/30)
“O vi koji vjerujete! Strašite se Allaha i govorite istinu.
(Ako ne lažete i kažete istinu)
Bog će popraviti vaše poslove i oprostiti vaše grijehe…”
(Al-Ahzab, 33/70-71)
Naš Poslanik (s.a.v.s.) daje i ove životno važne savjete i kaže:
„Savjetujem vam istinu, jer istina vodi ka dobru, a dobro vodi u raj. Čovjek koji govori istinu i traži istinu, u Allahovoj očima je istinoljubiv. Izbjegavajte laž, jer laž vodi ka zlu, a zlo vodi u pakao. Čovjek koji govori laž i slijedi laž, u Allahovoj očima je lažov.“
(Buhari, Edeb 69)
„Čim čovek nastavi lagati i ima nameru lagati, u jednom trenutku se u njegovom srcu pojavi crna tačka. Zatim ta tačka raste i cijelo srce postane crno. Na kraju, on se u Allahovoj evidenciji upisuje među lažove.“
(Muvatta, Kelam 18)
Istina je u potpunosti srž, bit i duh islama.
Laž je pakovanje laži o Božjoj moći. Krvavi blud (bezbožnost) je laž u svim svojim oblicima.
Licemjerstvo je svojevrsna praktična laž.
Laskanje i licemjerje su niskog ranga laž. Licemjerstvo i dvolicnost su podmukla laž.
Zbog ove tajne, između laži i istine postoji neograničena razdaljina, udaljenost je kao između istoka i zapada, ne smiju se miješati kao vatra i svjetlo. Jer laž je temelj nevjerstva, prvi znak licemjerja i dvostranosti.
Laž je ono što uništava visoku moralnost, što otruje islamski svijet. Laž je ono što narušava svijet čovječnosti, što moralno i duhovno nazaduje ljude.
Bediuzzaman, u obliku pitanja i odgovora, definira kakav stav treba zauzeti prema istini i laži na sledeći način:
“Pitanje: Što nam je najvažnije?
Odgovor:
Istina.
Pitanje: Još?
Odgovor:
Ne lagati.
Pitanje: Što onda?
Odgovor:
Istina, vjernost, iskrenost, upornost, to je solidarnost.
Pitanje: Zašto?
Odgovor:
Priroda nevjerstva
(suština)
laž je, a suština vjere je istina…”
(vidi: Rasprave)
Dakle, smatrati laž nečim banalnim, tretirati je kao običnu riječ, ne prezirati laž, ne zauzimati čvrst stav protiv laži i ostati ravnodušan prema njoj, to je ponašanje koje ne pristaje vjerniku.
Onaj tko je laž učinio navikom, pa čak i ima lošu naviku da ne radi ništa bez laži, suočava se s ozbiljnim gubitkom, poput ugrožavanja vjere i uvjerenja.
Čovjek može pogriješiti, griješiti, griješiti, ali ne smije učiniti nešto što bi ugrozilo njegovu vjeru, poput laži.
Kao što je naš Prorok (s.a.v.) zapovjedio,
„Vjeran čovjek može poprimiti svaku osobnost, ali nikada izdaju i laž!“
(Müsned, 5/252)
Ova istina je izražena na još upečatljiviji način u drugom hadisu:
Jednog dana su pitali našeg Proroka: “Može li vjernik biti kukavica?”
Naš prorok je odgovorio:
“Možda.”
Kada je nekome postavljeno pitanje: “Može li vjernik biti škrt?”, naš Poslanik je odgovorio:
“Možda.”
rekao je.Na pitanje: „Može li vjernik lagati?“, naš Prorok je odgovorio:
“Ne, ne može.”
rekao je.
(Suyuti, Tenviru’l-Havalik, 2/154)
Iz hadisa se vidi da vjera i laž ne mogu postojati zajedno, ako postoji jedna, druga mora nestati.
Naše Poslanstvo (s.a.v.s.) nam na jednom primjeru objašnjava da su vjera i istina neraskidivo povezani.
Abdullah ibn Sufjan (radijallahu anh), iz plemena Sakafi, prenosi:
Našem Gospodaru i Proroku Muhammendu (s.a.v.s.),
“O, Allahov poslaniče, daj mi savjet o islamu, tako da poslije tebe ne bih trebao više nikoga ništa pitati.”
rekao sam.Nakon toga, naš Prorok je rekao:
„Ja sam povjerovao u Allaha, pa budi pravedan.“
rekao je.
(Muslim, Iman 13)
Navikavanje jezika na laž, okretanje laži bez ikakvog žaljenja, pokvari srce, a time i vjeru, i na kraju dovodi do gubitka raja. Kao što je navedeno u hadisu,
„Čovek ne može biti istinski verujuć ako mu srce nije čisto; a srce ne može biti čisto ako mu jezik ne govori istinu. Čovek ne može ući u raj dok se njegov komšija ne uveri da mu ne nanosi zlo…“
‘
(et-Tergib ve’t-Terhib, 3:353)
Jer osoba koja se navikne na laž narušava povjerenje ljudi u nju, vara ih i izdaje. Na ovo opasno stanje ukazuje i naš Poslanik:
„Kakvo je to veliko izdajstvo kad ti, dok ti tvoj muslimanski brat vjeruje i govori istinu, lažeš njemu.“
(Abu Davud, Etik 79)
Iz tog razloga, bez obzira na cijenu, čak i ako znamo da ćemo pretrpjeti materijalne gubitke ili da nas čeka opasnost, ne smijemo dopustiti da laži zavladaju našom četvrti.
Upozorenje našeg Proroka (s.a.v.s.) u vezi s ovim pitanjem ima ogromno značenje:
„Iako u istini vidite opasnost, ne odstupajte od nje. Jer spasenje je samo u njoj.“
(et-Tergib ve’t-Terhib, 3/590)
Uzimajući u obzir okolnosti, vrijeme i uvjete u kojima se to dogodilo, opravdavajući se ekonomskim poteškoćama i pribjegavanjem opravdanjima o problemima s egzistencijom.
“ne shvaćati laž kao nevinost”
Ne smijemo ga koristiti, ni u kom obliku ga ne smijemo uvrstiti u naš jezik.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
