Dragi naš brat,
biti.
Njegovo postojanje nema početka, nema predhodnika.
Postojanje je biti vječan, ne biti ništa.
biti jedinstven, ne imati sebi ravnog u biti, osobinama i djelima.
Ne moći se odvojiti od onih koji su došli poslije.
biti sam svojom egzistencijom, ne ovisiti ni o čemu da bi se moglo egzistirati.
Ni jedno stvorenje ne posjeduje ni jednu od tih šest osobina.
Sve osim Allaha je nastalo. Allah ne liči ni na što od onoga što je nastalo, ni u jednom pogledu. Allah je biće koje nadilazi sve što mi možemo zamisliti o Njemu. Suprotno ovome, sličnost i jednakost (müşâbehet i mümâselet) sa onim što je nastalo, ne mogu se zamisliti u odnosu na Allaha.
U stihovima koji se odnose na ovo značenje, naglašena je ova osobina. Budući da je ova osobina karakteristika koja se odnosi na svetu bit Božju, ne možemo govoriti o njezinim manifestacijama u svijetu, kao što je to slučaj s drugim osobinama.
Isto tako je i sa drugim esencijalnim atributima. Kadimstvo Allaha izražava Njegovu večnost. Budući da su sva manifestacija naknadna, ne možemo videti nikakvo večno manifestovanje u kosmosa. U jednom biću se manifestuje Allahova moć i znanje, i to biće postaje nosiocem te moći.
Međutim, ne možemo to odrediti za božansku atemporalnost ili atribut suprotnosti promjenama. Jer, ako je to svrha, onda, ako bi se takva manifestacija dogodila, onda bi moralo postojati nešto slično, budući da to pokazuje da neka bića pokazuju božansku bezuvjetnost.
Međutim, možemo pronaći dokaze koji ukazuju na postojanje tih atributa.
Na primjer, možemo reći da:
– Postojanje stvorenja ukazuje na postojanje bića na stupnju Vajib-ul-Vudžud (Onoga čije postojanje je nužno). Jer ni jedno slovo ne može biti napisano bez pisara, ni jedna igla ne može biti izrađena bez majstora…
– Postojanje onoga što je nastalo potiče od vječnog, prvobitnog bića. Jer postojanje onoga što je nastalo ovisi o prvobitnom, vječnom biću bez početka.
– Isto tako, scene života i smrti na ovome svetu su pokazatelj Božje vječnosti. Pojava onih koji su bili mrtvi, a zatim ponovno oživjeli, svjedoči o vječnosti života.
– Ponovo, jedinstvo akcija koje se manifestiraju u cijelom svemiru pokazuje jedinstvo pravog činitelja, a jedinstvo raznih jedinica pokazuje jedinstvo stvoritelja.
– Isto tako, nemoć, siromaštvo, potreba i smrtnost, karakteristike stvorenja koje se vide u cijelom svemiru, pokazuju da stvoritelj nije sličan njima, da je suprotan od tih osobina. Jer, da je stvoritelj nemoćan, ne bi mogao stvoriti i upravljati svemirom. Da je smrtan poput smrtnih bića, nijedno biće ne bi moglo opstati ni sekundu. Da je u potrebi, ne bi mogao pomagati drugima u potrebi. I tako dalje…
Atribut koji je neizostavna karakteristika vječnosti je uvjet koji je neophodan za postojanje stvoritelja. Budući da postoji svijet, u vječnosti mora postojati stvoritelj koji je iznad atributa ovog svijeta/kosmosa.
Dakle, to ukazuje na Božje ime u odnosu na svemir.
I to je takva osobina. To zapravo sadrži i osobinu upravljanja i zaštite.
Prema tome, ne može samostalno, nezavisno od sebe, nastaviti postojati, ne može opstati. Dakle, njegovo sadašnje postojanje ima svoj izvor. Kao što je Bediuzzaman Hazretleri izjavio, ako bi se na tren okrenuo od svemira, ostavio ih na cesti, sve bi nestalo, bilo bi osuđeno na nepostojanje.
– Međutim, to što se Allahove osobine ne podudaraju s osobinama drugih, takođe pokazuje manifestaciju jedne od Njegovih osobina.
Na primjer: Postojanje veličanstvenih remek-djela u svemiru, manifestacija beskrajnog znanja, moći i mudrosti Boga, pokazuje da nijedno biće ne liči na Njega u tim atributima “znanja-moći-mudrosti”.
Također, postojanje Kur’ana, koji pokazuje Njegovo beskrajno znanje i mudrost, prohlašuje da nijedno biće ne može nadmašiti Njegove riječi.
Istinu možete utvrditi na ovakav način…
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
