U doba kada se znanje širi iznimno brzo i lako je dostupno, je li u muslimanskoj zemlji poput Turske opravdano da musliman, rođen muslimanskim roditeljima, ne poznaje vjerske zapovijedi i zabrane i da tvrdi “nisam to znao”? Ako se takvo opravdanje prihvati, zar to ne bi bila nepravda prema onima koji su proučavali religiju? Lišava li neznanje osobu od grijeha i grijeha oprosta?
Dragi naš brat,
1.
Obavezno je da svako stekne znanje dovoljno da spasi sebe i svoj budući život. Iz tog razloga, ne učenje je zanemarivanje obveze. Dakle,
“Ja sam to ne znao”
to ne može biti izlika.
2.
Neki
“Ako saznam, moja odgovornost raste.”
time pokazuje da daje prednost neznanju.
“Ako postanem bogat, morat ću davati zekat, pa neka me Bog učini siromasnim.”
tako je pogrešno reći
“Ako steknem znanje, morat ću ga i primijeniti.”
Odbacivanje znanja pod izlikom da je to tako je jednako pogrešno.
3.
Kao što neznanje zakona nije opravdanje, tako neznanje znanja, koje je zapravo Božji zakon, ne može biti opravdanje.
Iz tog razloga, neznanje nas ne oslobađa od odgovornosti.
4.
Postoji mnogo ajeta i hadisa koji pokazuju koliko su učenjak i znanje važni. Iz tog razloga, djelo učinjeno sa znanjem vrednije je od hiljada djela učinjenih bez znanja.
5. Svakom djetetu treba podučavati religijske i svjetovne dužnosti.
Iako u djetinjstvu nisu odgovorni za ono što ne znaju, nakon što postanu punoljetni, dužni su učiti i živjeti u skladu s tim.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
