Dragi brate/draga sestre,
Vjenčanje je ozbiljna institucija.
Osobe koje žele stupiti u brak moraju prvo obaviti službene formalnosti, a zatim obaviti ceremoniju pred javnošću.
„religiozni brak“
bilo bi prikladno da obavite obred poznat kao .
Međutim, za one koji su zaručeni s namjerom da se vjenčaju
Njihov službeni brak, sklopljen u skladu sa propisima, je i religijski valjan.
Žena u takvoj situaciji ne može se udati za drugog muškarca dok je u braku s muškarcem s kojim je sklopila brak, jer je on po religijskim pravilima njezin suprug.
Kasnije, ako djevojka promijeni mišljenje i ne želi više biti s njim, ali muškarac je ne razvede, brak u vjerskom smislu i dalje vrijedi.
U tom slučaju, ono što treba učiniti je:
U takvoj situaciji, cilj je na neki način postići razvod od strane muža, a ako to nije moguće, onda je potrebno razdvojiti ih uz posredovanje arbitara. U takvom slučaju, inzistiranje muža na tome da ne razvede ženu samo zato da bi joj naškodio, nije ispravno s religijskog stanovišta.
(Al-Baqara, 2/231)
Stoga, u takvom slučaju, treba prvo saslušati stranu, i osoba sa znanjem i vrlinama treba pokušati da pomiri supružnike; ako to nije moguće, treba mužu koji se protivi razvodu objasniti da takav stav ne donosi nikakvu korist, da bi trebao okončati takav brak, da brak ne smije biti iskorišćen za štetu drugoj strani, i da je to suprotno duhu islama, te ga treba nagovoriti da se rastane.
Ako muž i pored toga inzistira na tome da ne razvede ženu, tada porodice žene i muža biraju po jednog arbitra kako bi se došlo do rješenja. Ako jedna od porodica pruža otpor i ne izabere arbitra, druga strana može izabrati pravednog i nepristrasnog arbitra umjesto nje.
Izabrani arbitri u prvom redu vrše posredovanje. Ukoliko je to neophodno i nužno, mogu odlučiti o razvodu i bez pristanka supruga.
Time se brak između stranaka rastaže.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
